Otišla je najtrofejnija "mostarska lasta", ali priča ostaje: Ovako je legendarni Emir Balić govorio za N1
Mostar se oprostio od Emira Balića, legendarne mostarske laste i čovjeka čije je ime decenijama bilo neraskidivo vezano za Stari most i Neretvu. Balić je preminuo jučer u Mostaru, a iza njega su ostali skokovi koji su obilježili generacije, 13 pobjeda, ali i brojne priče o čovjeku koji je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola grada.
Mostar se oprostio od Emira Balića, legendarne mostarske laste i čovjeka čije je ime decenijama bilo neraskidivo vezano za Stari most i Neretvu. Balić je preminuo jučer u Mostaru, a iza njega su ostali skokovi koji su obilježili generacije, 13 pobjeda, ali i brojne priče o čovjeku koji je postao jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Balić je tokom godina više puta govorio za N1, a posebno druženje s njim zabilježeno je 2023. godine u dokumentarcu N1 "Fenomeni: Priča o Mostarima". Nekoliko minuta pred kamerama bilo je dovoljno da se u njegovoj priči spoje gotovo svi elementi po kojima će ostati upamćen – Mostar, mostovi, Neretva, skokovi, čuvena "lasta", humor i život koji je i u poznim godinama živio u pokretu. Govorio je o počecima na Titovom mostu, pobjedama koje su uslijedile i vremenima kada su skakači imali sasvim drugačije uslove nego danas. "Tu sam i prva mjesta osvojio" Prije nego što će njegovo ime postati sinonim za skokove sa Starog mosta, Balić je skakao i sa Titovog mosta. Prisjećajući se svojih početaka, za N1 je govorio: "Tu sam i prva mjesta osvojio. Ja sam 13 puta pobjednik u skokovima na glavu sa visine, sa Starog mosta i sa ovoga mosta. Sa ovoga mosta. Tako da je ovdje bila još pet metara skakaonica, skela, i skakao sam." Nije to, kako je pričao, bilo nimalo jednostavno. Neretva je znala biti plitka, a skakači su morali čekati da se vodostaj podigne. "Vrlo teško je bilo, pošto je Neretva bila dobrim dijelom plitka. Nije imala vodostaj. Sad će biti: 'Halo, da puste vodu', i centrala pusti vodu iz jezera i, hop, podigne je dva-tri metra." Upravo na mostovima i iznad Neretve nastajala je legenda o Emiru Baliću. U zvaničnim takmičenjima nastupio je 20 puta. Njegova čuvena "lasta" donijela mu je 13 pobjeda, četiri puta bio je drugoplasirani, a tri puta završio na trećem mjestu. Ali titule i pobjede Baliću nisu donijele samo sportska priznanja. Otvorile su mu, kako je i sam govorio, vrata mnogo šireg svijeta. "Poletim laste..." Poseban dio razgovora za emisiju "Fenomene" na N1 bio je onaj u kojem je Balić pokušavao riječima i pokretima dočarati svoju čuvenu "lastu". Nije to bila priča o tehnici ispričana hladno i sportski. Balić je pred kamerom praktično ponovo proživljavao pokret po kojem ga je Mostar poznavao. "Poletim laste i samo dođem, i to je njima najdraže, publici bilo. Samo ovo napravim, k'o, k'o, k'o lasta, baš kad vodu uzima, pa ode. Ja samo se pljusnem." A onda je, u svom stilu, čitavu priču završio šalom na vlastiti račun: "E, zato me sad leđa bole. Sad me je žena masirala." Godine skokova ostavile su trag na tijelu, ali ga nisu zaustavile. Na razgovor za N1 tada je Balić stigao ni manje ni više nego biciklom. Kada mu je skrenuta pažnja na to da je, uprkos bolovima, ipak došao na biciklu, kratko je odgovorio: "I došao na biciklu." Bio je to mali detalj, ali možda i jedan od onih koji najbolje opisuju čovjeka koji je decenijama skakao sa mostova u hladnu Neretvu. I u poznim osamdesetim godinama vozio je bicikl. A kada bi priča o skokovima, mostovima i životu završila, Emir Balić imao je još nešto pokazati - usnu harmoniku. Na kraju druženja s ekipom N1 zasvirao je, ostavljajući pred kamerama sasvim drugačiju sliku od one velike sportske legende – sliku Mostarca koji se prisjeća života, šali, vozi bicikl i svira. Bio je mnogo više od skakača sa Starog mosta Vijest o Balićevoj smrti potvrdili su iz Centra za mir i multietničku saradnju Mostar, čiji je bio dugogodišnji saradnik i nosilac priznanja "Mimar mira". Oprostili su se od njega porukom da je otišao čovjek čije će ime zauvijek ostati utkano u Stari most, Neretvu i Mostar. "Bio je mnogo više od čuvenog skakača. Bio je simbol jednog grada, njegove hrabrosti, prkosa, tradicije i posebnog mostarskog duha", poručili su iz Centra za mir. Podsjetili su i na najteže periode Balićevog života, navodeći da je preživio teške kazamate HVO-a, ali da je i nakon svega što je prošao "smogao snage da mu mržnja ne osvoji srce". "Sa Starog mosta letio je prema Neretvi hrabro i dostojanstveno, a danas je otišao u svoju posljednju tišinu, ostavljajući iza sebe uspomene koje neće izblijedjeti. Dragi Emire, hvala ti za svaki skok, za svaku priču, za ponos koji si donosio svom gradu", naveli su. Čovjek koji je postao dio identiteta Mostara Emir Balić pripadao je rijetkim ljudima čije ime s vremenom prestane označavati samo čovjeka i postane dio identiteta jednog grada. Za Mostar su to bili njegova "lasta", silueta iznad Neretve i priče koje su se prenosile generacijama. Njegovi skokovi odavno su prevazišli sportsko takmičenje. Postali su dio tradicije Starog mosta i grada koji je Balić predstavljao širom svijeta. A snimak N1 iz 2023. godine danas ostaje i kao uspomena na jednog drugačijeg Emira Balića – ne samo trofejnog skakača i mostarsku legendu, nego čovjeka koji je, govoreći o svojim velikim uspjesima, mogao zastati, našaliti se da ga zbog "laste" sada bole leđa, sjesti na bicikl i zasvirati usnu harmoniku. Takav je i ostao u kadru. Emir Balić – mostarska lasta.
IZVOR: n1info.ba