Čile obilježio 53 godine od puča: Prvi put bez zvanične državne komemoracije
Hiljade ljudi izašle su na ulice Santiaga u znak sjećanja na žrtve diktature Augusta Pinocheta, dok krajnje desničarski predsjednik José Antonio Kast odbija organizovati službeno obilježavanje godišnjice
Hiljade ljudi okupile su se u Santiagu kako bi obilježile 53. godišnjicu vojnog udara kojim je 1973. srušen demokratski izabrani predsjednik Salvador Allende. Čile ove godine suočava s presedanom, prvi put od povratka demokratije 1990. neće biti zvanične državne komemoracije godišnjice puča. Protesti i marševi održani su u petak, 11. septembra, uz jako prisustvo sigurnosnih snaga. Policija je koristila vodene topove za rastjerivanje demonstranata, a bilo je i privođenja učesnika, kako navodi portal El Pais Godišnjica je ove godine posebno osjetljiva zbog političkog odnosa predsjednika Joséa Antonija Kasta prema naslijeđu vojne diktature. Kast, koji je na čelo države došao u martu, prvi je predsjednik nakon povratka demokratije koji je ranije otvoreno podržavao diktaturu Augusta Pinocheta. Za razliku od prethodnih vlada koje su 11. septembar obilježavale zvaničnim događajima, Kast je odlučio da ove godine ne organizuje državnu ceremoniju. Predsjednik je kazao da nema ništa protiv toga da se u palati La Moneda održi misa za one koji žele moliti, ali je sam napustio Santiago i otputovao u regiju Los Ríos. Kast je ranije govorio o svom stavu prema događajima iz 1973. godine, a u intervjuu krajem augusta rekao je da je njegov odnos prema tom periodu dobro poznat i da je važno ne zaboraviti datum jer je dio čileanske historije. Vojni udar počeo je 11. septembra 1973. godine, kada su oružane snage napale predsjedničku palatu La Moneda u Santiagu. Vojska je svrgnula Salvadora Allendea, socijalistu koji je tri godine ranije izabran za predsjednika, a tokom napada na palatu Allende je umro. Nakon puča vlast je preuzela vojna hunta, a general Augusto Pinochet ubrzo je postao njen najmoćniji član. Njegova diktatura trajala je 17 godina, sve do 1990. godine. Period Pinochetove vlasti obilježila su masovna kršenja ljudskih prava. Hiljade ljudi bile su ubijene, zatvorene, mučene ili prisilno nestale, dok su brojni Čileanci bili prisiljeni napustiti zemlju. I više od pet decenija kasnije posljedice tog perioda nisu nestale. Prema podacima navedenim u aktuelnim izvještajima, više od 1.400 ljudi i dalje se vodi kao nestalo, dok se na sudovima razmatra više od 1.000 slučajeva povezanih s kršenjima ljudskih prava tokom diktature. Jedno od najosjetljivijih pitanja u Čileu ostaje sudbina ljudi koji su nestali tokom diktature. Porodice žrtava i danas tragaju za informacijama o svojim najbližima, dok se pred sudovima nastavljaju postupci protiv osoba osumnjičenih za zločine počinjene tokom Pinochetove vlasti. Vlada bivšeg predsjednika Gabriela Borica pokrenula je Nacionalni plan potrage za nestalima, a Kastova administracija najavila je da će ga nastaviti. Ipak, ubrzo nakon preuzimanja vlasti smijenjeni su neki od ključnih ljudi koji su vodili taj proces, što je izazvalo kritike opozicije i porodica žrtava. Posebnu pažnju izaziva i pitanje mogućih pomilovanja osoba osuđenih za kršenja ljudskih prava. Kast je tokom kampanje izbjegavao direktno odgovoriti na pitanje da li bi pomilovao pojedine osuđene pripadnike Pinochetovog režima. Kao predsjednik sada kaže da bi se eventualni zahtjevi morali razmatrati pojedinačno, posebno kada je riječ o humanitarnim razlozima. Ovogodišnje obilježavanje dodatno je opterećeno političkim podjelama. Ljevičarska opozicija kritikovala je Kastovu odluku da ne organizuje zvaničnu komemoraciju, ali i izostanak reakcije njegove vlade na izjave argentinskog predsjednika Javiera Mileija. Milei je tokom nedavnog međunarodnog skupa krajnje desnice govorio o „svrgavanju“ Allendea i periodu koji je nakon toga uslijedio opisao kao vrijeme ekonomske stabilnosti i rasta. Takve izjave izazvale su reakcije u Čileu, uključujući i dio tradicionalne desnice. Senator Iván Moreira, poznat po ranijoj podršci Pinochetu, poručio je da čileanska politička historija ne smije biti predmet vrijeđanja i da prema njoj treba pokazati dostojanstvo. Tako se 53 godine nakon vojnog udara u Čileu ponovo otvorilo pitanje koje nije nestalo s krajem diktature: kako se odnositi prema prošlosti zemlje u kojoj su političke podjele, sjećanje na žrtve i pitanje odgovornosti i dalje duboko podijelili društvo. Ovogodišnje ulice Santiaga pokazale su da 11. septembar 1973. za mnoge Čileance nije samo datum iz historijskih knjiga, već rana čije posljedice i dalje određuju političku sadašnjost zemlje.
IZVOR: oslobodjenje.ba