Preživio zarobljen u tunelu hidroelektrane: Bez hrane proveo dane u mraku, spas pronašao u molitvi
Potpuno sam izgubio osjećaj za vrijeme i osjećao sam se kao da živim u nekom drugom svijetu, rekao je
Sandžaj Sah (Sanjay Sah) našao se u životno opasnoj situaciji kada je snažna poplava pogodila hidroelektranu u Nepalu i zarobila ga duboko u tunelu. U potpunom mraku, okružen krhotinama i bez mogućnosti da vidi šta se nalazi oko njega, odlučio je gotovo stalno držati oči zatvorenima kako ih ne bi povrijedio. Težak zadatak Kada su spasioci nakon višednevne potrage konačno uspjeli doći do njega, Sah je imao velikih problema s otvaranjem očiju. Nakon izlaska iz bolnice ispričao je za Reuters kroz šta je prošao tokom zatočeništva. - Moje oči nisu imale šta da vide. Većinu vremena držao sam ih zatvorenima. Plašio sam se da bih, ako se poskliznem ili slučajno udarim u nešto, mogao povrijediti oči. Zato sam ih dugo držao zatvorenima - rekao je Sah. Zbog toga što je danima izbjegavao otvarati oči, kasnije mu je bilo teško ponovo ih normalno otvoriti. - Nakon što sam to stalno radio, postalo mi je teško čak i ponovo otvoriti oči - dodao je. Sah je radio kao mašinski poslovođa u hidroelektrani Gornji Trishuli 3A, postrojenju kojim upravlja državna Elektroprivreda Nepala. Dio objekta u kojem se nalazio nalazi se duboko unutar planine, zbog čega je njegovo spašavanje predstavljalo izuzetno težak zadatak. Tokom dana provedenih u zarobljeništvu nije imao nikakvu hranu. Da bi ostao živ, pio je vodu koja je prodrla u objekat tokom poplave, kao i vodu koja se cijedila kroz stijene. Nadu pronalazio u molitvi Njegovo preživljavanje odvijalo se u vrijeme jedne od najtežih katastrofa koje su pogodile ovo područje. Nakon urušavanja himalajskog glečera krajem augusta, bujice su poharale doline u Nepalu i kineskom Tibetu. Najmanje 1.300 ljudi do tada je potvrđeno mrtvim, dok se više od 5.300 osoba još vodi kao nestalo. U trenucima kada bi osjetio strah i počeo gubiti nadu, Sah se okretao vjeri. Ponavljao je hinduističku Maha Mantru, molitvu posvećenu Krišni: - Hare Krishna, Hare Krishna, Krishna Krishna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare - kazao je on. Molitva mu je, kako kaže, pomogla da zadrži prisebnost i da se ne prepusti očaju. - Čak i ako sam morao umrijeti, pomislio sam, koja bi bila svrha da brzo odustanem? Zato sam nastavio izgovarati Božije ime i citirati Maha Mantru - prisjetio se. Umjesto da ga molitva dodatno opterećuje strahom, Sah kaže da mu je donijela osjećaj mira. - Maha Mantra mi je dala drugačiji osjećaj, gotovo duhovno iskustvo. Nisam se plašio. Umjesto toga, osjećao sam se smireno i opušteno - rekao je Sah. U najtežim trenucima misli su mu često bile usmjerene prema supruzi i kćerki. Upravo su mu one, kako kaže, davale dodatni razlog da izdrži i nastavi čekati pomoć. Osjećaj za vrijeme Zbog potpunog nedostatka osjećaja za vrijeme, Sah nije mogao procijeniti koliko je dugo bio zarobljen. Imao je utisak da je prošlo tek nekoliko dana, iako je stvarnost bila potpuno drugačija. - Potpuno sam izgubio osjećaj za vrijeme i osjećao sam se kao da živim u nekom drugom svijetu. Moja procjena je bila da su prošla samo dva ili tri dana. Bio sam šokiran kada sam saznao da je zapravo prošlo 10 dana - rekao je. Nakon višednevnog zatočeništva u dubinama hidroelektrane, Sah je konačno spašen i prebačen na liječenje. Njegova priča ostala je jedna od rijetkih priča sretno završenog spašavanja nakon katastrofe koja je odnijela veliki broj života i ostavila hiljade ljudi nestalim.
IZVOR: avaz.ba