Da li će Istočno Sarajevo postati većinski bošnjački grad?
Košarac bi moratorijem čuvao „demografsku sliku“, ali geografiju, tržište i urbano srastanje Sarajeva ne može zaustaviti
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac podržao je inicijativu za privremenu obustavu stanogradnje u Istočnom Sarajevu, ali je vlastitim obrazloženjem pokazao da se iza priče o „uvođenju reda“ ne krije samo zabrinutost zbog urbanizma, infrastrukture ili pretjerane izgradnje. "Spas i utočište" - U potpunosti podržavam inicijativu građana Istočnog Sarajeva o privremenom obustavljanju stanogradnje u našem gradu, kako bi se uveo red. Mi prvenstveno moramo voditi računa o očuvanju demografske slike našeg grada, naših vrijednosti i našeg načina života - napisao je Košarac na X-u. U nastavku objave Istočno Sarajevo predstavio je gotovo kao etnički bedem koji treba „čuvati“. - U ovom gradu utočište i spas smo našli mi, sarajevski Srbi, jer smo u ratnom vihoru prognani iz Sarajeva. Iz Sarajeva smo otišli jer nismo željeli da živimo sa onima koji su nas ubijali, mučili, proganjali, hapsili iz samo jednog razloga – zato što smo Srbi i pravoslavni hrišćani. Istočno Sarajevo je naša kuća i moramo je čuvati - naveo je. Upravo je izraz „očuvanje demografske slike“ najsporniji dio Košarčeve poruke. Urbanistički moratorij može biti legitiman ako grad nema dovoljno škola, saobraćajnica, parkinga, kanalizacije ili druge infrastrukture. Međutim, kada političar otvoreno kaže da je cilj mjere očuvanje određene demografske strukture, tada se više ne govori samo o urbanizmu. Govori se o tome ko bi trebao, a ko ne bi trebao živjeti na određenom prostoru. A upravo tu Košarčeva ideja udara u mnogo snažniju silu od bilo koje političke odluke – u geografiju i ekonomiju. Lukavica i druga naselja Istočnog Sarajeva fizički su naslonjena na Sarajevo. Između njih nema planine, rijeke niti bilo kakve prirodne urbane barijere. Postoji administrativna entitetska linija koju je razvoj grada odavno počeo pretvarati u sve manje vidljivu granicu u svakodnevnom životu. S jedne strane nalazi se mnogo veće urbano područje Sarajeva, u kojem cijene nekretnina godinama rastu i kojem je potreban prostor za stanovanje i poslovanje. S druge strane nalaze se naselja sa slobodnim prostorom za gradnju i, barem donedavno, znatno povoljnijim cijenama kvadrata. Rezultat je sasvim predvidiv. Ljudi iz Sarajeva kupuju stanove u Istočnom Sarajevu jer su im bliži poslu i centru grada nego brojna naselja koja administrativno pripadaju Kantonu Sarajevo, a nekretnine su često jeftinije. Za investitora ili vlasnika stana nacionalnost kupca pritom uglavnom nije poslovna kategorija. On prodaje onome ko je spreman platiti. Ekonomija je neumoljiva Moratorij na gradnju taj proces ne bi zaustavio. Ako potražnja ostane ista, a ponuda novih stanova se administrativno ograniči, vjerovatna posljedica bila bi rast cijena postojećih nekretnina. Time bi se prije naštetilo mladim ljudima i porodicama koje već žive u Istočnom Sarajevu nego što bi se dugoročno mogla sačuvati bilo kakva zamišljena etnička struktura. Još je važnije što ni potpuna zabrana nove gradnje ne može kontrolirati tržište postojećih nekretnina. U narednim decenijama hiljade stanova mijenjat će vlasnike kroz prodaju, nasljeđivanje, preseljenja i druge sasvim normalne životne procese. Najveće tržište potencijalnih kupaca nalazi se doslovno nekoliko stotina metara dalje. Zbog toga je sasvim realno očekivati da će Sarajevo i Istočno Sarajevo u narednim decenijama nastaviti urbano srastati i da će se s tim mijenjati i struktura stanovništva. Hoće li Bošnjaci jednog dana biti većina u pojedinim dijelovima Istočnog Sarajeva, danas niko ozbiljan ne može tvrditi sa sigurnošću. Ali trend koji Košarac očigledno želi politički zaustaviti nije rezultat nikakvog tajnog „plana naseljavanja“, nego sasvim obične kombinacije tržišta nekretnina, urbanizacije i geografije. U tome je i paradoks cijele priče. Istočno Sarajevo ekonomski profitira upravo od neposredne blizine Sarajeva. Ta blizina povećava cijene zemljišta, privlači investitore, puni nove zgrade, donosi kupce trgovinama i stvara potražnju za uslugama. Pokušati uzeti ekonomske koristi od velikog grada, ali istovremeno administrativno spriječiti ljude iz tog grada da kupuju nekretnine, teško je održiva politika. Košarac može govoriti o „bedemu“, „demografskoj slici“ i „čuvanju grada“. Može se donijeti i moratorij na novu gradnju. Ono što se ne može donijeti jeste moratorij na geografiju. Sarajevo i Istočno Sarajevo već su jedan naslonjen urbani prostor, bez obzira na to šta piše na administrativnoj karti. Dugoročno će ekonomija i svakodnevni život tu činjenicu vjerovatno činiti samo vidljivijom.
IZVOR: avaz.ba