Vlast i većina opozicije ujedinjeni u slavljenju Mladića: Za poznatog opozicionara iz Srbije zločinac samo branio narod

Vlast i većina opozicije ujedinjeni u slavljenju Mladića: Za poznatog opozicionara iz Srbije zločinac samo branio narod

Sahrana osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, uz vojne počasti i organizaciju države Srbije, pokazala je kako vlast u ovoj zemlji nije napravila odmak od politike koja je pokrenula agresiju na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, ali je pokazala da, u tom smislu, opozicija nije alternativa.

Političari poput predsjednika Aleksandra Vučića, ministara u Vladi Srbije i drugi članovi vladajućih stranaka poslali su poruke veličanja Mladića, osuđenika za genocid i druge ratne zločine tokom agresije na BiH. Međutim, opozicija Vučiću i njegovom SNS-u je u velikoj mjeri pokazala da ne bi uradila ništa drugačije. Tome svjedoče izjave opozicionara poput Boška Obradovića ili Miloša Jovanovića, koji su otvoreno slavili Mladića i ignorisali njegova zlodjela. Ipak, njima su se pridružili i drugi. Jedan od njih je lider Ekološkog ustanka Aleksandar Jovanović Ćuta, koji je u Srbiji poznat kao jedan od najglasnijih opozicionih glasova. Tokom gostovanja na Euronewsu, Jovanović se pridružio veličanju, ili u najmanju ruku, relativizaciji i normalizaciji Mladića. "Mladić je bio general koji je u tom trenutku branio svoj narod u Bosni i Republici Srpskoj. Da njega nije bilo, vjerovatno bi se desilo ono što se desilo i u Krajini", rekao je. Mladićeva uloga nije bila odbrambena, već zločinačka, a to potvrđuju i presude Međunarodnog tribunala u Hagu, koji ga je pravomoćno osudio na doživotnu kaznu zatvora. Međutim, za Jovanovića i brojne druge opozicionare, ove presude se očigledno nisu desile. To najviše govori o stanju u društvu u Srbiji, gdje se po pitanju slavljenja zločinaca ujedine vlast i opozicija. Studentska lista, koju mnogi vide kao nadu za rušenje Vučićevog režima, se nije oglašavala o pitanju Mladićeve sahrane. Na drugoj strani, onoj koja je ipak u političkom smislu marginalna, ostali su rijetki. Među njima su Nenad Čanak, Marinika Tepić, Balša Božović, Pavle Grbović, a od stranaka vrijedi izdvojiti reakciju Zeleno-lijevog fronta, čiji aktivisti su i ranije reagovali kada je u pitanju bilo veličanje i slavljenje ratnih zločinaca. Sahrana i veličanje Ratka Mladića su tako došle i kao svojevrsno civilizacijsko pitanje koje je postavljeno vlastima i opoziciji u Srbiji. Nažalost, odgovor koji bi ih svrstao na pravu stranu historije dali su rijetki. Od vlasti se i očekivalo da će slaviti Mladića, imajući u vidu da aktuelna garnitura pripada istoj politici koja je slala tenkove na susjedne zemlje. Opozicioni stavovi su, ipak, ugasili nadu da će se u dogledno vrijeme ta politika svesti na marginu, gdje joj je i mjesto.