25 godina nakon 11. septembra: Špijuni, strateške greške i propuštene prilike
Četvrt vijeka nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine, posljedice tog događaja i dalje oblikuju globalnu sigurnosnu politiku. Napadi na Sjedinjene Američke Države pokrenuli su višedecenijski "rat protiv terorizma", doveli do dubokih promjena u radu obavještajnih službi i sigurnosnih institucija, ali i otvorili pitanje koliko su zapadne države zaista naučile iz svojih najvećih obavještajnih i strateških promašaja, piše danas BBC.
Četvrt vijeka nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine, posljedice tog događaja i dalje oblikuju globalnu sigurnosnu politiku. Napadi na Sjedinjene Američke Države pokrenuli su višedecenijski "rat protiv terorizma", doveli do dubokih promjena u radu obavještajnih službi i sigurnosnih institucija, ali i otvorili pitanje koliko su zapadne države zaista naučile iz svojih najvećih obavještajnih i strateških promašaja, piše danas BBC. Prva dužnost svake vlade, kako su tokom decenija ponavljali brojni državnici, jeste zaštita vlastitog stanovništva. Na dan 11. septembra 2001. godine Sjedinjene Američke Države u tome su doživjele katastrofalan neuspjeh. Obavještajne informacije postojale su prije napada, ali nisu bile povezane na vrijeme. Različite američke službe imale su dijelove slagalice, ali ih nisu uspjele objediniti u sliku koja bi ukazala na ono što se sprema. Napadi koje će svijet uskoro početi označavati jednostavno kao 9/11 postali su jedan od najvažnijih događaja koji su obilježili vanjsku, sigurnosnu i obavještajnu politiku prvih decenija 21. stoljeća. U napadima 11. septembra poginulo je 2.977 osoba, ne računajući 19 otmičara. Upozorenja su postojala, ali nisu povezana Napadi nisu došli niotkuda. Američka Centralna obavještajna agencija (CIA) godinama je prije 2001. pratila mrežu Al-Qaide i njenog saudijskog vođe Osame bin Ladena. CIA je čak imala posebnu operativnu grupu posvećenu njegovom pronalaženju. Ipak, informacije kojima su raspolagale američke službe nisu objedinjene na način koji bi omogućio pravovremeno otkrivanje i sprečavanje plana. Upravo će to postati jedna od ključnih lekcija istrage koja je uslijedila nakon napada. Devet dana nakon napada, tadašnji američki predsjednik George W. Bush objavio je početak onoga što je nazvao "ratom protiv terorizma". U godinama koje su uslijedile, SAD i njihovi saveznici izveli su velike vojne operacije u Afganistanu i Iraku, dok je borba protiv Al-Qaide, a kasnije i Islamske države, postala centralni prioritet zapadnih sigurnosnih i obavještajnih službi. Komisija za 11. septembar utvrdila niz propusta Konačni izvještaj Komisije za 11. septembar zaključio je da je katastrofa bila posljedica niza institucionalnih i operativnih propusta. Komisija je govorila o "neuspjesima imaginacije, politike, sposobnosti i upravljanja". CIA i FBI, prema zaključcima komisije, nisu adekvatno procijenili informacije koje su imali, nisu ih dovoljno dijelili međusobno i nisu poduzeli dovoljno koraka kako bi poremetili planiranje napada. Problem, dakle, nije bio samo u tome što obavještajne službe nisu imale informacije. One su imale pojedinačne dijelove slagalice, ali ih nisu uspjele spojiti. Upravo će zbog toga poboljšanje razmjene podataka postati jedan od glavnih ciljeva reforme američkog obavještajnog sistema. SAD reorganizirale obavještajni sistem Nakon 11. septembra američki obavještajni aparat doživio je duboku reorganizaciju. Formiran je National Counterterrorism Center, odnosno Nacionalni centar za borbu protiv terorizma, a uvedena je i funkcija direktora nacionalne obavještajne službe. Cilj je bio omogućiti bolju koordinaciju između čak 18 američkih obavještajnih agencija i spriječiti da ključne informacije ostanu izolirane unutar pojedinačnih institucija. Istovremeno je dodatno ojačana saradnja između američkih i britanskih službi. CIA i britanski Secret Intelligence Service, poznat kao MI6, razvili su izuzetno blisku saradnju, dok je savez Five Eyes omogućio razmjenu obavještajnih podataka između SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Australije i Novog Zelanda. Promjene su provedene i u Velikoj Britaniji. Obavještajni analitičari i policijski službenici danas mnogo češće rade u neposrednoj koordinaciji. U centrima za borbu protiv terorizma mogu zajedno djelovati pripadnici MI5, policije, FBI-a i stručnjaci za jezike i komunikacije iz GCHQ-a. Ideja je jednostavna: služba koja prikupi informaciju mora biti u stanju brzo je podijeliti s onima koji mogu djelovati na terenu. Irak pokazao da problem nije nestao Međutim, činjenica da su zapadne službe poboljšale razmjenu informacija nije značila da su nestali veliki obavještajni i strateški propusti. Jedan od najvećih uslijedio je pred invaziju na Irak 2003. godine. Američka i britanska administracija insistirale su na tvrdnji da režim Saddama Husseina posjeduje oružje za masovno uništenje. Britanska obavještajna služba MI6 tada je vladi premijera Tonyja Blaira dostavila informacije koje su se kasnije pokazale kao ozbiljno manjkave. Irak je u prošlosti zaista posjedovao programe i kapacitete povezane s hemijskim i biološkim oružjem, ali je, prema kasnijim istragama, većina tih zaliha i kapaciteta bila uništena nakon Zaljevskog rata 1991. godine. Nakon invazije uslijedile su istrage o tome kako su obavještajni podaci korišteni i koliko je politički pritisak utjecao na njihovu interpretaciju. Butler Review zaključio je da su britanske obavještajne procjene o iračkom programu oružja za masovno uništenje bile ozbiljno manjkave i u velikoj mjeri oslonjene na neprovjerene izvore. General Sir Richard Shirreff, koji je služio u Iraku, ocijenio je da je rat bio zasnovan na duboko pogrešnim obavještajnim procjenama i izrazio sumnju da je Zapad iz te greške dovoljno naučio. MI5 nije uspio spriječiti napade u Londonu Britanska sigurnosna služba MI5 također je nakon 2001. ostvarila brojne uspjehe u sprečavanju terorističkih napada, ali je bilo i ozbiljnih propusta. Najpoznatiji primjer su bombaški napadi u Londonu 7. jula 2005. godine. U četiri koordinirana napada poginule su 52 osobe, dok je veliki broj ljudi povrijeđen. MI5 je ranije imao informacije o Mohammedu Sidiqueu Khanu, koji je kasnije identificiran kao jedan od glavnih organizatora napada, ali služba nije znala da upravo on priprema neposredan napad. Slična pitanja otvorena su i nakon bombaškog napada na Manchester Arenu 2017. godine. Takvi slučajevi pokazuju jedan od najvećih problema s kojima se moderne obavještajne službe suočavaju: količina podataka i broj potencijalnih prijetnji toliko su veliki da službe moraju svakodnevno odlučivati kojem slučaju dati prioritet. Terorizam više nije jedina najveća prijetnja Bivši šef MI5 Lord Jonathan Evans ocijenio je da se sigurnosna slika Velike Britanije značajno promijenila. Nakon 11. septembra terorizam povezan s Al-Qaidom i srodnim grupama bio je daleko najvažnija sigurnosna prijetnja. Danas je situacija mnogo složenija. Nedržavni terorizam i dalje predstavlja ozbiljan problem, ali su državni akteri poput Rusije, Kine i Irana postali sve važniji sigurnosni izazov. Promijenio se i način na koji se vode sukobi. Obavještajne službe danas moraju pratiti konvencionalne vojne snage, cyberoperacije, dezinformacije, ekonomske pritiske, špijunažu, tehnologiju i djelovanje posredničkih grupa. Fokus na terorizam omogućio uspon Rusije i Kine? Jedno od najvažnijih pitanja posljednjih godina jeste da li je Zapad nakon 11. septembra previše dugo bio fokusiran na terorizam i ratove u Afganistanu i Iraku. Sir Alex Younger, koji je od 2014. do 2020. bio na čelu MI6, upozorio je da je Zapad tokom prvih 20 godina ovog stoljeća gotovo potpuno bio usmjeren na borbu protiv terorizma i pobuna. Prema njegovoj ocjeni, takav fokus doprinio je tome da se nedovoljno pažnje posveti usponu Kine kao vojne i strateške sile. U međuvremenu su Rusija i Kina ulagale ogromna sredstva u modernizaciju svojih vojnih kapaciteta. Razvoj hipersoničnog oružja, naprednih raketnih sistema, cyberkapaciteta i drugih tehnologija počeo je mijenjati odnos vojnih snaga između Rusije, Kine i zapadnih država. Analitičari upozoravaju da problem više nije samo u tome da li obavještajne službe mogu prikupiti informacije, već i u tome mogu li pravilno razumjeti njihov širi značaj. Kina je mnogo više od vojne sile Kina danas predstavlja jedan od glavnih obavještajnih prioriteta zapadnih službi. Međutim, njena moć ne ogleda se samo u broju brodova, aviona, raketa ili vojnika. Strateški značaj imaju i poluprovodnici, kritični minerali, baterije, luke, telekomunikacije, industrijski kapaciteti i kontrola ključnih lanaca snabdijevanja. Zbog toga je moguće imati veliki broj tačnih obavještajnih informacija, a ipak pogrešno procijeniti njihovu ukupnu stratešku važnost. Upravo se tu, prema pojedinim analitičarima, nalazi jedan od najvećih izazova savremenih obavještajnih službi. Problem nije uvijek u prikupljanju podataka. Problem može biti u tome što službe vide pojedinačne dijelove, ali ne uspijevaju razumjeti šta oni zajedno predstavljaju. Nova tehnologija mijenja špijunažu Za 25 godina promijenio se i sam način na koji obavještajne službe djeluju. Biometrijska tehnologija danas je daleko razvijenija nego 2001. godine. Prepoznavanje lica, šarenice oka i načina hoda omogućava državama da lakše identificiraju ljude i prate njihovo kretanje. To istovremeno predstavlja ogroman izazov za obavještajne operacije. Za agente koji moraju prelaziti granice i djelovati pod prikrivenim identitetom, savremeni sistemi nadzora čine posao mnogo težim. U budućnosti će dodatni izazov predstavljati razvoj umjetne inteligencije i kvantnog računarstva. Te tehnologije mogle bi dramatično povećati sposobnost država da analiziraju ogromne količine podataka, ali i otvoriti nove mogućnosti za cybernapade, nadzor i špijunažu. Rat protiv terorizma donio i ozbiljna kršenja ljudskih prava Posljedice 11. septembra nisu bile samo sigurnosne i vojne. U godinama nakon napada američke i savezničke vlasti suočile su se s ozbiljnim optužbama za kršenje ljudskih prava. U strahu od novog napada, američke službe pokrenule su masovna hapšenja osumnjičenih za povezanost s terorističkim organizacijama. Mnogi ljudi privedeni su na osnovu informacija koje su se kasnije pokazale nepouzdanima ili nedovoljnima. Brojni osumnjičeni prebačeni su u zatvor Guantanamo Bay na Kubi, gdje su godinama držani bez redovnog suđenja. Američki pritvori u Afganistanu i Iraku također su postali predmet ozbiljnih istraga zbog zlostavljanja zatvorenika. Posebno su odjeknuli slučajevi torture i zlostavljanja u američkom pritvorskom sistemu. Iako su pojedinci odgovarali zbog takvih postupaka, kritičari su godinama tvrdili da najviši nivoi političke i sigurnosne strukture nisu snosili odgovornost u istoj mjeri. Iran i Hormuški moreuz kao novi primjer strateškog rizika Kao primjer novog tipa obavještajnog i strateškog izazova u tekstu se navodi i ovogodišnja odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da se SAD pridruži Izraelu u napadima na Iran. Zemlje Zaljeva, prema navodima iz teksta, upozoravale su na ozbiljan rizik da bi Iran mogao uzvratiti pokušajem zatvaranja ili blokiranja Hormuškog moreuza. To je posebno važno jer kroz ovaj strateški pomorski prolaz prolazi značajan dio svjetske trgovine naftom i drugim energentima. Kada je Iran odgovorio potezima koji su izazvali poremećaje na energetskim tržištima, otvorilo se pitanje da li je američka administracija imala dovoljno razrađen plan za posljedice takvog scenarija. I to je, u osnovi, isti problem koji je obilježio 11. septembar: informacije i upozorenja mogu postojati, ali njihova vrijednost zavisi od toga jesu li pravilno analizirani i pretvoreni u pravovremenu stratešku odluku. Ruska invazija na Ukrajinu i napad 7. oktobra Ni zapadne ni druge svjetske obavještajne službe nisu imune na velike propuste. Ruska invazija na Ukrajinu u punom obimu 2022. godine jedan je od primjera strateškog neuspjeha koji je imao ogromne posljedice. Drugi primjer predstavlja napad Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine. Poput 11. septembra, i taj napad otvorio je pitanje kako je moguće da velika i tehnološki napredna sigurnosna infrastruktura nije uspjela na vrijeme povezati informacije koje su mogle ukazivati na neposrednu prijetnju. U oba slučaja postavlja se isto pitanje: jesu li službe imale dovoljno informacija, ali ih nisu pravilno protumačile? 25 godina kasnije pitanje više nije samo "šta smo znali?" Četvrt vijeka nakon 11. septembra svijet obavještajnih službi izgleda gotovo neprepoznatljivo u odnosu na 2001. godinu. Tehnologija je napredovala, razmjena informacija između savezničkih službi je intenzivirana, a borba protiv terorizma razvila je nove metode nadzora, analize i operativnog djelovanja. Ipak, osnovni problem ostao je isti. Obavještajna služba može prikupiti ogroman broj informacija, ali nijedna tehnologija ne garantuje da će neko pravilno razumjeti njihovo značenje. Dvadeset pet godina nakon napada na New York i Washington, najveća lekcija 11. septembra možda zato nije samo potreba za većom količinom obavještajnih podataka. Ključno je pitanje ko će te podatke povezati, pravilno ih protumačiti i uvjeriti političke lidere da djeluju prije nego što upozorenje postane stvarnost. Upravo su zato i danas otvorena pitanja koja nadilaze sam 11. septembar: da li je bilo ispravno pokrenuti rat u Iraku, da li je odlazak u Afganistan imao dugoročnu stratešku opravdanost i kako su zapadne zemlje dozvolile da se nakon dvije decenije borbe protiv terorizma ponovo suoče s velikim državnim rivalima poput Rusije i Kine. Napadi 11. septembra promijenili su svijet. Ali 25 godina kasnije ostaje otvoreno pitanje koliko su promijenili način na koji države razumiju upozorenja koja dobijaju – i koliko su zaista naučile da spoje sve dijelove slagalice prije nego što bude prekasno.
IZVOR: federalna.ba