Britanski list o Vučiću: Mladićeva sahrana ogolila čovjeka manipulatora
Britanski list podsjeća da je Vučić tokom devedesetih bio član Srpske radikalne stranke, ekstremno nacionalističke političke opcije koja je podržavala snage bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini
Aleksandar Vučić godinama je gradio politiku balansiranja između Evropske unije, Rusije, Kine i Sjedinjenih Američkih Država, ali bi ga predstojeći izbori mogli suočiti s najvećim izazovom otkako dominira političkom scenom Srbije. Ugledni britanski The Telegraph analizirao je političku poziciju srbijanskog predsjednika, ocjenjujući da je njegovo višegodišnje "sjedenje na više stolica" omogućilo Beogradu da istovremeno održava veze s različitim centrima moći. Od Bruxellesa Srbija dobija evropski novac i perspektivu članstva, s Moskvom nije prekinula tradicionalne veze, dok je Kina dobila prostor za velike investicije. Istovremeno, Vučić nastoji održavati dobre odnose i s Donaldom Trumpom. Međutim, britanski list postavlja pitanje da li je ovakav pristup prvenstveno koristio Srbiji ili je predstavljao način da "čovjek manipulator" više od 14 godina učvršćuje vlast. - Balansiranje će biti konačno naslijeđe Vučićeve vladavine, rekla je za The Telegraph dr. Helena Ivanov, saradnica britanskog think tanka Henry Jackson Society. Veliki pritisak na vlast u Beogradu počeo je nakon tragedije na željezničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. godine, kada je u urušavanju nadstrešnice poginulo 16 ljudi. Protesti su ubrzo prerasli u šire nezadovoljstvo usmjereno na korupciju, političku odgovornost, rad institucija i stanje medijskih sloboda. Dodatnu pažnju izazvalo je otkriće da je špijunski softver Pegasus korišten za napade na telefone pojedinih ljudi povezanih s protestnim pokretom. Upravo studenti sada predstavljaju jedan od najvećih izazova Vučiću. Njihov pokret najavio je izlazak na izbore kroz listu kandidata koji nemaju prethodne političke karijere. Dejan Pavlović s Fakulteta političkih nauka u Beogradu za The Telegraph povukao je paralelu s Mađarskom i ovogodišnjim porazom Viktora Orbána, Vučićevog političkog saveznika. Prema njegovoj procjeni, u Srbiji bi se mogao dogoditi "sličan mađarskom" scenarij, u kojem politički izazivač bez značajne medijske podrške i resursa ipak uspijeva ostvariti uvjerljivu pobjedu. Uoči izbora pažnju je privukao i pogreb Ratka Mladića u Beogradu. Okupljanje velikog broja ljudi na ispraćaju pravosnažno osuđenog ratnog zločinca ponovo je otvorilo pitanje Vučićeve političke prošlosti. Britanski list podsjeća da je Vučić tokom devedesetih bio član Srpske radikalne stranke, ekstremno nacionalističke političke opcije koja je podržavala snage bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini. Iako se Vučić u međuvremenu politički transformirao i izgradio proevropski imidž, nacionalističko biračko tijelo i dalje predstavlja važan dio njegove političke računice, navodi The Telegraph. To se pokazalo i nakon Mladićeve sahrane. Vučić nije prisustvovao, ali su na događaju bili neki njegovi ministri. Sahrana formalno nije proglašena državnim događajem, iako je imala više elemenata koji su ukazivali na određeni stepen institucionalne podrške. Takva pozicija omogućila je vlastima u Beogradu da domaćoj javnosti ne pošalju poruku potpunog distanciranja od Mladića, dok su prema Bruxellesu mogle insistirati na tome da država nije organizirala sahranu. Sličan model Vučić je primjenjivao i u odnosima s Rusijom. Srbija se nakon ruske invazije na Ukrajinu nije pridružila sankcijama Evropske unije protiv Moskve. Vučić je u maju ove godine boravio u Moskvi i prisustvovao paradi povodom Dana pobjede, gdje je bio i Vladimir Putin. Samo dva mjeseca kasnije Evropska komisija, na čelu s Ursulom von der Leyen, preporučila je otvaranje novog dijela pregovora o članstvu Srbije u EU. Za The Telegraph upravo ovaj paradoks pokazuje ograničenja evropske politike prema Beogradu. EU je daleko najvažniji trgovinski partner Srbije i raspolaže ekonomskim utjecajem koji Rusija nema. Ipak, Bruxelles godinama nije uspio taj utjecaj pretvoriti u dovoljno snažan politički pritisak kojim bi od Srbije dobio jasnije svrstavanje u vanjskoj politici. Jedan od razloga je i strah da bi pretjerani pritisak Srbiju mogao dodatno približiti Moskvi i Pekingu. U cijeloj priči posebno mjesto zauzima litij. Srbija ima značajna nalazišta ove sirovine, ključne za proizvodnju baterija i električnih automobila, dok Evropska unija pokušava smanjiti svoju zavisnost od Kine. Vučić tako godinama koristi prostor između ekonomskih interesa Zapada i geopolitičkih veza s Rusijom i Kinom. Ipak, prema pisanju The Telegrapha, Vučićev najveći problem više nije Moskva, Peking, Washington niti Bruxelles. Problem je unutar Srbije. Predstojeći izbori mogli bi biti najvažniji test sistema vlasti koji je Vučić gradio duže od decenije. Njegov drugi i posljednji predsjednički mandat završava u maju, a plan je da nakon oktobarskih izbora preuzme funkciju premijera. Helena Ivanov podsjeća da je Vučiću trebalo više od 492 dana da prihvati zahtjev studenata za prijevremenim izborima. Njegova odluka pokazuje, kako se može zaključiti, da vjeruje kako je vlast dovoljno stabilna da preuzme izborni rizik. Računica je jasna: pobjeda SNS-a i njegovih saveznika omogućila bi mu da oslabi protestni pokret i potencijalno se vrati na čelo vlade, dok bi na mjesto predsjednika mogao doći politički lojalan nasljednik. Time bi se formalno promijenila funkcija, ali ne nužno i centar političke moći. Zbog toga oktobarski izbori neće biti samo borba SNS-a i opozicionih stranaka, ocjenjuje britanski list. Oni će predstavljati test može li politički sistem izgrađen oko jednog čovjeka i njegove stranke preživjeti promjenu funkcije svog ključnog aktera. Nakon više od 14 godina Vučićeve dominacije, građani Srbije tako neće odlučivati samo o tome ko će voditi buduću vladu. Odlučivat će i hoće li eventualni odlazak Vučića s predsjedničke funkcije značiti stvarnu promjenu vlasti ili samo promjenu natpisa na vratima njegovog ureda.
IZVOR: oslobodjenje.ba