Konaković pisao Rubiju: Srbija veliča Mladića, vrijeme je za najstrožije sankcije

Konaković pisao Rubiju: Srbija veliča Mladića, vrijeme je za najstrožije sankcije

Ministar vanjskih poslova BiH upozorio je na normalizaciju negiranja genocida i poručio da se Mladić ne smije pretvoriti u simbol državnog legitimiteta

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković uputio je pismo i američkom državnom sekretaru Marcu Rubiju, u kojem traži snažnu reakciju Washingtona zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, negiranja genocida u Srebrenici i sve otvorenije retorike kojom se priziva ponavljanje ratnih zločina. Konaković od Sjedinjenih Američkih Država traži da najoštrije osude vlasti Srbije te razmotre uvođenje najstrožijih raspoloživih sankcija Srbiji i pojedincima koji su učestvovali u veličanju Mladića i genocida. Pismo je adresirano i na američkog kongresmena Keith Self. U pismu Konaković podsjeća na presude međunarodnih sudova, Rezoluciju Generalne skupštine UN-a o genocidu u Srebrenici te dugogodišnji dvostranački stav američkog Kongresa o Srebrenici. Posebno ističe da se odnos prema Mladiću više ne može posmatrati samo kao pitanje prošlosti, već kao test spremnosti Srbije i Republike Srpske da raskinu s ideologijom koja je dovela do genocida i drugih zločina. Oslobodjenje.ba je u posjedu pisma, a njegov sadržaj objavljujemo u cijelosti: Obraćam Vam se kako bih hitno skrenuo pažnju na dešavanja u vezi sa sahranom i javnim veličanjem Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca i jednog od glavnih tvoraca genocida u Srebrenici, kao i na sve otvorenije normaliziranje negiranja genocida, etničke mržnje i prijetnji obnovom nasilja u Republici Srbiji i Republici Srpskoj. Ratko Mladić nije osoba koja bi trebala biti predmet legitimnog nacionalnog sjećanja. Osudili su ga Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Uprkos tome, vlasti Srbije odlučile su ga uzdići na nivo nacionalnog heroja, uključujući sahranu uz državne i vojne počasti, dok su istaknuti predstavnici političkog establišmenta javno učestvovali u veličanju njegovih zločina ili ga podržali. U brojnim gradovima i mjestima sa srpskom većinom, kako u Republici Srpskoj tako i u Republici Srbiji, javne povorke i skupovi nosili su poruke kojima se Mladićev projekat predstavlja kao nedovršen i priziva ponavljanje zločina počinjenih nad Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrbima. Takva retorika ne može se odbaciti kao historijski revizionizam ili politička provokacija. Kada se javno toleriraju ili slave pozivi na ubijanje ili protjerivanje pripadnika neke etničke grupe, oni predstavljaju direktnu prijetnju miru i sigurnosti. Civilizirani svijet ne može šutjeti dok se osuđeni počinioci genocida veličaju, njihovi zločini negiraju, a njihovo naslijeđe pretvara u simbol nacionalnog ponosa. Do danas je odgovor Bošnjaka i institucija Bosne i Hercegovine na ova dešavanja ostao dostojanstven i čvrsto utemeljen na ustavnim, pravnim i institucionalnim mehanizmima. Ipak, stanovništvo je duboko uznemireno. Javno veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida i pozivi na nova ubistva i protjerivanja među građanima stvaraju strah i osjećaj nesigurnosti. U nedostatku adekvatnog i pravovremenog odgovora međunarodne zajednice, nastavak nekažnjivosti za ovakvo ponašanje rizikuje dodatno urušavanje povjerenja javnosti u međunarodni poredak i ugrožavanje stabilnosti Bosne i Hercegovine i cijele jugoistočne Europe. Međunarodni sud pravde već je utvrdio međunarodnu odgovornost Srbije zbog toga što nije spriječila genocid u Srebrenici i što nije osigurala da odgovorni budu privedeni pravdi. Dodatnu i izuzetno značajnu osnovu predstavlja Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 78/282 od 23. maja 2024. godine, čiji su sponzori bile Njemačka i Ruanda, a koju je podržalo više od 30 država, među kojima i Sjedinjene Američke Države. U operativnom stavu 3. Generalna skupština "bezrezervno osuđuje postupke kojima se veličaju osobe osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid pred međunarodnim sudovima, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici". Stav Kongresa Sjedinjenih Američkih Država jednako je jasan i izuzetno dosljedan kroz različite administracije i političke stranke. Više od dvije decenije Kongres SAD-a priznaje zločine u Srebrenici kao genocid, odaje počast njegovim žrtvama, osuđuje negiranje genocida i potvrđuje važnost očuvanja historijskog zapisa. Uoči desete godišnjice genocida u Srebrenici, u junu 2005. godine, Predstavnički dom i Senat SAD-a usvojili su velikom većinom dvostranačke rezolucije o zločinima počinjenim tokom rata u Bosni i Hercegovini. Rezolucija Predstavničkog doma H. Res. 199, čiji je sponzor bilo 27 članova Kongresa predvođenih kongresmenom Christopherom Smithom, izričito je navela da su politike agresije i etničkog čišćenja koje su provodile srpske snage u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine odgovarale definiciji genocida prema međunarodnom pravu. Senat je usvojio paralelnu rezoluciju S. Res. 134. Deset godina kasnije, 8. jula 2015. godine, Predstavnički dom SAD-a jednoglasno je usvojio H. Res. 310, odajući počast žrtvama srebreničkog genocida iz 1995. godine i ponovo potvrđujući priznanje genocida. Rezolucija je osudila pokušaje negiranja ili umanjivanja genocida i prepoznala odgovornost onih koji su planirali i izvršili zločine. Njeno jednoglasno usvajanje, istog dana kada je Rusija stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o obilježavanju genocida u Srebrenici, predstavljalo je snažnu potvrdu američke posvećenosti historijskoj istini i odgovornosti. Sjedinjene Američke Države nastavile su jasno govoriti protiv veličanja osuđenih počinilaca ratnih zločina i genocida. Kongresmen Joe Wilson je 31. augusta 2026. godine osudio navodne planove za državnu sahranu Ratka Mladića, rekavši da je „nepojmljivo da Vučić planira sahraniti ratnog zločinca Mladića uz počasti. To je isto kao da Njemačka oda državne počasti Hitleru“. U tom kontekstu treba razmotriti kako bi svijet reagirao kada bi posmrtni ostaci osuđenog nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna, koji je osuđen na smrt i pogubljen u Izraelu, bili vraćeni u Njemačku i sahranjeni uz pune državne počasti. Takav čin s pravom bi bio ocijenjen kao nedopustivo veličanje počinioca genocida. Isti princip mora važiti i za Ratka Mladića: osuđen za genocid i druge ratne zločine, nikada ne bi smio biti počašćen od države kojoj je služio, već zapamćen po zločinima za koje je odgovarao. Najnovije, 6. septembra 2026. godine, američki zakonodavci pozvali su vlade Srbije i Republike Srpske da ne učestvuju u Mladićevoj sahrani niti joj daju službeni legitimitet te da osiguraju da nijedna javna izjava ili službeni čin ne oda počast Mladiću niti ga veliča, već da bude predstavljen isključivo kao ono što jeste – osuđeni ratni zločinac i jedan od glavnih tvoraca genocida u Srebrenici. Tu izjavu potpisali su senatorica Jeanne Shaheen, rangirajuća članica Senatskog odbora za vanjske poslove, senator Chuck Grassley, predsjedavajući Senatskog pravosudnog odbora, i kongresmen Keith Self, predsjedavajući Pododbora Predstavničkog doma za Europu pri Odboru za vanjske poslove. S pravom su istakli da je Mladić bio tvorac genocida u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, te da su njegove snage bile odgovorne za gotovo četverogodišnju opsadu Sarajeva. "Već je duboko zabrinjavajuće što je Srbija objavila da će Mladić biti sahranjen uz državne i vojne počasti i što je Milorad Dodik Mladića nazvao 'borcem za srpsku slobodu", naveli su. Upozorili su da će odnos prema Mladiću predstavljati test jesu li Srbija i Republika Srpska spremne raskinuti s prošlošću i krenuti prema europskoj i euroatlantskoj budućnosti. Ta upozorenja nisu samo zanemarena, već su otvoreno ignorirana. Dana 7. septembra 2026. godine kongresmeni Greg Murphy i Marc Veasey otputovali su u Srebrenicu kako bi odali počast žrtvama genocida iz 1995. godine i potvrdili posvećenost SAD-a očuvanju istine, sjećanju na žrtve i unapređenju odgovornosti. Ovi potezi nisu izolirani izrazi stava. Posmatrani zajedno, oni pokazuju dugogodišnji i dvostranački stav Sjedinjenih Američkih Država: genocid u Srebrenici mora biti istinito zapamćen; žrtvama se mora odati počast; negiranje genocida mora biti odbačeno; a odgovorni za genocid i druge teške međunarodne zločine nikada ne smiju biti pretvoreni u objekte državnih počasti. Bosna i Hercegovina stoga skreće pažnju Vladi Sjedinjenih Američkih Država na sve otvorenije veličanje osuđenih ratnih zločinaca u Republici Srbiji i Republici Srpskoj, kao i na javnu retoriku kojom se negiraju utvrđene sudske činjenice, raspiruje etnička mržnja ili priziva ponavljanje zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini. Sjedinjene Američke Države imale su nezamjenjivu ulogu u okončanju rata u Bosni i Hercegovini, uspostavljanju mira i očuvanju principa da se granice i politička budućnost ne mogu određivati genocidom i etničkim čišćenjem. Narod Bosne i Hercegovine nije zaboravio tu posvećenost. Danas se ta posvećenost ponovo stavlja na test - ne na ratištu devedesetih, već kroz normalizaciju ideologije koja je dovela do njega. Pitanje pred nama stoga je veće od sahrane jednog osuđenog ratnog zločinca. Riječ je o tome hoće li transatlantska zajednica dopustiti da osuđeni počinilac genocida bude pretvoren u simbol državnog legitimiteta; hoće li žrtve Srebrenice biti zapamćene ili će njihovi ubice biti rehabilitirani; te hoće li lekcije iz devedesetih biti očuvane ili namjerno izbrisane. Bosna i Hercegovina očekuje od Sjedinjenih Američkih Država, dugogodišnjeg saveznika i jednog od vodećih zagovornika međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima, da nedvosmisleno stane na stranu odgovornosti, historijske istine i dostojanstva žrtava. Izbor mora biti jasan: genocid se ne smije veličati, njegovi počinioci ne smiju slaviti, a ideologiji koja je proizvela Srebrenicu nikada više ne smije biti dopušteno da se predstavlja kao legitiman politički projekt. S poštovanjem pozivam Vladu Sjedinjenih Američkih Država i Kongres SAD-a da na ovaj trenutak odgovore s ozbiljnošću i odlučnošću koju zahtijeva, da najoštrije osude vlasti Srbije zbog državnog veličanja osuđenog ratnog zločinca i počinioca genocida te da razmotre uvođenje najstrožijih raspoloživih sankcija Srbiji i svim pojedincima koji su učestvovali u veličanju genocida i njegovih počinilaca, omogućili ga ili ga na drugi način podržali, naveo je Koknaković.