Šta je Konaković poručio čelnicima EU i UN-a? "Srbija ne može ovako u EU"
Uputio pisma Guterresu, Kallas, von der Leyen i Marti Kos, tražeći konkretne mjere protiv veličanja osuđenog ratnog zločinca
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković uputio je liderima i predstavnicima država članica Ujedinjenih nacija pismo u kojem poziva na hitnu i konkretnu reakciju zbog, kako navodi, institucionalnog veličanja Ratka Mladića u Srbiji. Konaković posebno ukazuje na činjenicu da su njegovi posmrtni ostaci vraćeni u Srbiju državnim avionom, da je kovčeg bio prekriven zastavom Srbije, da su ga nosili pripadnici Vojske Srbije, te da je sahrana u Beogradu obavljena uz pune vojne počasti. U pismu Konaković podsjeća da je Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine pred Haškim tribunalom, te povlači paralelu s odavanjem počasti visokim nacističkim zvaničnicima osuđenim u Nürnbergu. Od država članica UN-a traži javnu osudu veličanja Mladića, uvođenje ciljanih sankcija protiv zvaničnika i drugih osoba koje u tome učestvuju, kao i ponovno potvrđivanje autoriteta presuda međunarodnih sudova o genocidu u Srebrenici. U nastavku objavljujemo kompletan sadržaj Konakovićevog pisma: Obraćam Vam se kako bih skrenuo Vašu hitnu pažnju na duboko uznemirujuća dešavanja u Republici Srbiji, koja zahtijevaju jasan, javni i konkretan odgovor svake države članice Ujedinjenih nacija. Posmrtni ostaci Ratka Mladića, koji je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine te osuđen na kaznu doživotnog zatvora, vraćeni su u Srbiju avionom Vlade Republike Srbije. Njegov kovčeg, prekriven zastavom Srbije, nosili su pripadnici Vojske Srbije. Komemoracija je održana u Domu Vojske Srbije, a njegov ukop u Beogradu obavljen je uz pune vojne počasti i počasnu paljbu. Komemoraciji i sahrani prisustvovali su visoki zvaničnici Srbije, među kojima ministar odbrane Bratislav Gašić, ministar pravde Nenad Vujić, ministar kulture Nikola Selaković i ministar bez portfelja Nenad Popović, kao i drugi visoki zvaničnici. Prisustvovali su i visoki predstavnici entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, uključujući predsjednika, premijera i srpskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Predsjednik Aleksandar Vučić, iako nije lično prisustvovao sahrani, javno je branio način na koji je država organizirala Mladićev povratak i sahranu te odbacio međunarodne kritike. Međunarodna zajednica trebala bi sebi postaviti jednostavno pitanje: kakva bi bila naša reakcija kada bi jedna evropska država odala Hermannu Göringu ili Wilhelmu Keitelu – visokim nacističkim vođama osuđenim pred Međunarodnim vojnim sudom u Nürnbergu – počasti kakve su sada ukazane Ratku Mladiću? Da li bismo prihvatili da se za njih koriste državni avion, državne zastave, pripadnici vojske, vladini ministri i vojne počasti? Göring i Keitel osuđeni su u Nürnbergu. Ratko Mladić osuđen je pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji je osnovalo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, a njegove presude potvrđene su pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale. Ne mogu postojati jedan standard za Göringa i Keitela, a drugi za Ratka Mladića. „Nikad više“ ne može biti selektivno. Kada se državni resursi, oružane snage, vojne institucije i vladini ministri koriste za odavanje počasti osobi osuđenoj za genocid, veličanje postaje institucionalno i političko. Zločini za koje je Ratko Mladić osuđen nisu optužbe Bosne i Hercegovine. To su konačne sudske činjenice koje su utvrdili međunarodni sudovi. Međunarodni pravni okvir o ulozi Srbije također je jasan. U Rezoluciji Generalne skupštine Ujedinjenih nacija A/RES/47/121 osuđeno je kršenje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti Bosne i Hercegovine od strane Srbije. Međunarodni sud pravde naknadno je utvrdio da je Srbija pružala značajnu vojnu i finansijsku podršku paravojnim snagama kojima je komandovao Ratko Mladić. Štaviše, u presudi od 26. februara 2007. godine Međunarodni sud pravde utvrdio je da je Srbija prekršila svoju obavezu iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida da spriječi genocid u Srebrenici, kao i svoje obaveze time što nije predala Ratka Mladića Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju. Kontradikcija je očigledna: država za koju je glavni pravosudni organ Ujedinjenih nacija utvrdio da nije spriječila genocid u Srebrenici i da nije predala Mladića međunarodnoj pravdi sada toj istoj osobi, nakon njene pravosnažne osude za genocid, odaje državne i vojne počasti. Generalna skupština Ujedinjenih nacija upravo je na ovu opasnost ukazala u Rezoluciji A/RES/78/282 od 23. maja 2024. godine, „Međunarodni dan refleksije i komemoracije genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine“, kojom: „Također bezrezervno osuđuje postupke kojima se veličaju osobe osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid pred međunarodnim sudovima, uključujući one koji su odgovorni za genocid u Srebrenici.“ Nedavni postupci srbijanskih državnih vlasti direktno potpadaju pod ponašanje koje je Generalna skupština osudila. Član I Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida obavezuje države potpisnice da spriječe i kazne genocid. Povelja Ujedinjenih nacija obavezuje nas na očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti, pravde i poštivanje međunarodnog prava. Ove obaveze su fundamentalno ugrožene kada se osoba pravosnažno osuđena za genocid, kroz državne institucije, pretvara u nacionalnog heroja. Ovo nije pripisivanje kolektivne krivice srpskom narodu. Međunarodna krivična odgovornost je individualna. Naša zabrinutost odnosi se na političke vlasti i javne institucije koje veličaju osuđenog počinioca, ponižavaju žrtve i ugrožavaju pomirenje i regionalnu stabilnost. Bosna i Hercegovina stoga poziva svaku državu članicu Ujedinjenih nacija da preduzme sljedeće korake: Prvo, da javno osudi zvanično i institucionalno veličanje Ratka Mladića, uključujući korištenje državnih resursa, vojnih struktura i počasti, kao i isticanje njegove fotografije uz riječi „Pravac Potočari“, što predstavlja direktno prizivanje genocidnog nasilja i alarmantnu prijetnju njegovim ponavljanjem; Drugo, da, u skladu s međunarodnim pravom i vlastitim pravnim okvirima, uvede ciljane sankcije i druge restriktivne mjere protiv javnih zvaničnika i drugih osoba koje direktno organiziraju, učestvuju, promoviraju ili omogućavaju zvanično i institucionalno veličanje osoba pravosnažno osuđenih za genocid i druge teške međunarodne zločine; Treće, da javno potvrdi konačnost i autoritet presuda Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale i Međunarodnog suda pravde koje se odnose na genocid u Srebrenici, te da odbaci svaki pokušaj negiranja, revizije, relativiziranja ili političkog reinterpretiranja sudski utvrđenih činjenica sadržanih u tim presudama. Oni koji veličaju počinioce genocida moraju se suočiti sa sankcijama i drugim konkretnim posljedicama. Žrtve ne zaslužuju ništa manje. Međunarodna pravda ne zahtijeva ništa manje. Osoba osuđena za genocid pred tribunalom Ujedinjenih nacija ne može biti pretvorena u heroja kojeg podržava država bez reakcije, a država za koju je Međunarodni sud pravde utvrdio da nije spriječila taj genocid ne može odavati počasti osobi osuđenoj za njegovo počinjenje bez posljedica. Šutnja nije neutralnost. Šutnja nosi rizik normalizacije. Molim Vas da primite izraze mog najdubljeg poštovanja, navedeno je u pismima adresiranim za generalnog sekretara UN-a Antonia Guterresa i specijalnog savjetnika Ujedinjenih nacija za prevenciju genocida, Chalokija Beyanija. Konaković je pisao i liderima Europske unije - šefici europske diplomatije Kaji Kallas, predsjednici Europske komisije Ursulu von der Leyen i komesarki Europske unije za proširenje Marti Kos. Sadržaj ovih pisama prenosimo u cijelosti: - Želim izraziti duboku zabrinutost i najoštriji protest zbog sve otvorenijeg veličanja Ratka Mladića u Republici Srbiji, osuđenog ratnog zločinca kojeg je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY), a potom i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične tribunale (IRMCT), proglasio krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine te osudio na kaznu doživotnog zatvora. Ratko Mladić, kako je navedeno, osuđeni ratni zločinac, sahranjen je u Srbiji uz pune vojne počasti, dok su njegovoj sahrani prisustvovale istaknute ličnosti iz Vlade Srbije i političkog establišmenta. Obred sahrane osuđenog ratnog zločinca predvodio je Porfirije, patrijarh Srpske pravoslavne crkve. Time je Srpska pravoslavna crkva (SPC) preuzela jednu od centralnih uloga u javnom odavanju počasti osuđenom ratnom zločincu. Javno uzdizanje Mladića u status nacionalnog heroja, uključujući organizaciju komemorativnih događaja i njegovo veličanje od osoba koje dolaze direktno iz političkog establišmenta Srbije, među kojima su ministar odbrane Bratislav Gašić, ministar pravde Nenad Vujić, ministar kulture Nikola Selaković i ministar bez portfelja Nenad Popović, kao i drugi visoki srbijanski zvaničnici, predstavlja mnogo više od iskrivljavanja historije. To je direktna uvreda žrtvama genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini i opasan izazov autoritetu međunarodnog krivičnog pravosuđa, evropskim civilizacijskim vrijednostima i naslijeđu antifašizma. Posebno zabrinjavaju javni istupi i retorika kojima se ratni projekt povezan s Mladićem predstavljaju kao nedovršen i kojima se priziva nastavak progona i nasilja nad Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrbima u Bosni i Hercegovini. Takve manifestacije ne mogu se odbaciti kao izolirani izrazi historijskog nezadovoljstva. Ovaj razvoj događaja posebno je alarmantan u svjetlu presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je utvrđeno da je Srbija prekršila svoju obavezu iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida da spriječi genocid počinjen u Srebrenici, te da nije ispunila svoje obaveze u vezi sa saradnjom s Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju. Međunarodna zajednica mora odgovoriti jasno i odlučno. Veličanje Ratka Mladića i drugih osoba osuđenih za genocid i teške međunarodne zločine mora biti nedvosmisleno osuđeno. Negiranje genocida, historijski revizionizam i retorika koja podstiče etničku mržnju ili zagovara nasilje nad Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrbima ne smiju biti normalizirani niti tretirani kao legitimno političko izražavanje. Ovo nije pitanje historijskog neslaganja. Ovo je pitanje međunarodnog prava, evropske sigurnosti, ljudskog dostojanstva i kredibiliteta principa "Nikad više", a svakako i ključno pitanje za razumijevanje političke budućnosti cijelog regiona jugoistočne Europe. Država koja je negiranje genocida i veličanje ratnih zločina prihvatila kao dio svog nacionalnog i državnog identiteta, kao što je to Srbija učinila posljednjih dana, ne može vjerodostojno nastaviti putem europskih integracija. Želim Vas podsjetiti da član 2. Ugovora o Europskoj uniji stavlja ljudsko dostojanstvo, demokratiju, vladavinu prava i poštivanje ljudskih prava u same temelje Unije, dok Okvirna odluka Vijeća 2008/913/PUP obavezuje države članice da kriminaliziraju određene oblike javnog podsticanja na nasilje ili mržnju, uključujući javno negiranje ili grubo umanjivanje značaja genocida i ratnih zločina. Ovi principi i standardi jednako su relevantni za sve zemlje koje teže članstvu u Europskoj uniji i predstavljaju ključni dio pristupnog procesa. S tim u vezi, mora se naglasiti da aktuelni politički establišment i Vlada Srbije ne ispunjavaju ove temeljne kriterije i standarde. Bosna i Hercegovina stoga poziva Europsku komisiju da nedvosmisleno i odlučno osudi ponovno pojavljivanje fašističke i genocidno-negatorske retorike u Srbiji te da razmotri uvođenje ciljanih sankcija i drugih odgovarajućih pravnih mjera protiv zvaničnika i institucija koji javno veličaju ratne zločince, prisustvuju sahranama osuđenih ratnih zločinaca, negiraju genocid ili se bave narativima koji podstiču mržnju, nasilje ili ponavljanje genocida, masakara i drugih zločina, naveo je Konaković u pismima za lidere EU.
IZVOR: oslobodjenje.ba