Vakcine nema u BiH, putnici po zaštitu od bolesti idu u Hrvatsku
Nedostatak vakcine protiv hepatitisa A građanima BiH može zakomplikovati pripreme za putovanja u dijelove Afrike. Iz Zavoda za javno zdravstvo KS navode problem sa nabavkom, dok ljekari putnicima preporučuju da potrebnu zaštitu potraže u Hrvatskoj.
Za građane Bosne i Hercegovine koji planiraju putovanje u pojedine zemlje Afrike pripreme za put mogu početi mnogo prije kupovine avionske karte. Osim vize, putnog osiguranja i drugih uobičajenih obaveza, potrebno je provjeriti i zdravstvene rizike, uključujući vakcinaciju protiv bolesti koje su znatno prisutnije u pojedinim dijelovima afričkog kontinenta. Problem nastaje kada putnik potrebnu vakcinu pokuša dobiti u vlastitoj zemlji. Prema informacijama koje je za Oslobođenje dao ljekar iz Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, vakcina protiv hepatitisa A trenutno nije dostupna u Bosni i Hercegovini, a jedan od problema je način nabavke i obavezno testiranje vakcina. Kako nam je pojašnjeno, ukoliko Zavod naruči 100 doza vakcine, dobavljač je, prema propisima koji uređuju ovu oblast, obavezan finansirati testiranje pet doza. Problem je, navodi naš sagovornik, u tome što dobavljači ne pristaju da snose taj trošak vlastitim sredstvima. Posljedica je paradoksalna situacija – vakcina postoji na međunarodnom tržištu, ali građanin BiH koji je želi primiti prije putovanja može imati problem da je dobije u vlastitoj zemlji. Preporuka koju putnici dobijaju od zdravstvenih radnika jeste da potrebnu vakcinu potraže u susjednoj Hrvatskoj. Tamo je sistem vakcinacije putnika organizovan tako da zavodi za javno zdravstvo, između ostalog, nude vakcine protiv hepatitisa A i B, žute groznice, trbušnog tifusa, meningokoknih infekcija i drugih bolesti, zavisno od destinacije i procjene rizika. Hrvatski zavod za javno zdravstvo izričito navodi da se putnici mogu vakcinisati protiv hepatitisa A, hepatitisa B i žute groznice. Važno je napraviti razliku između preporučene zaštite putnika i vakcinacije koja predstavlja formalni uslov za ulazak u određenu državu. Popularni naziv „žuta knjižica“ odnosi se na Međunarodnu potvrdu o vakcinaciji ili profilaksi, odnosno ICVP. U nju se mogu evidentirati vakcine i druga zaštita, ali prema Međunarodnim zdravstvenim propisima upravo je vakcinacija protiv žute groznice posebno regulisana kao vakcinacija čiji dokaz pojedine države mogu tražiti na granici. To znači da hepatitis A i hepatitis B nisu automatski uslov za ulazak u sve afričke države. Ipak, zdravstveni radnici ih mogu snažno preporučiti putnicima, zavisno od zemlje, trajanja boravka, načina putovanja i uslova u kojima će boraviti. A upravo tu problem dostupnosti vakcine u BiH postaje mnogo ozbiljniji. Hepatitis A prenosi se prvenstveno unošenjem hrane ili vode kontaminirane virusom, odnosno fekalno-oralnim putem. Rizik je posebno povezan s nedostatkom sigurne vode, sanitarnim uslovima i higijenom. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je hepatitis A posebno čest u zemljama s nižim prihodima i slabijim sanitarnim uslovima. U takvim sredinama većina djece virus preboli još u ranom djetinjstvu, često bez simptoma. Za putnika koji ranije nije bio izložen virusu to, međutim, znači potencijalno veći rizik. Bolest najčešće ne prelazi u hronični oblik i većina zaraženih se potpuno oporavi. Ipak, simptomi mogu trajati sedmicama ili mjesecima, a u rijetkim slučajevima hepatitis A može izazvati fulminantni hepatitis, odnosno akutno zatajenje jetre. Za putnika je problem jednostavan: kontaminirana voda, led, nedovoljno termički obrađena hrana ili loša higijena mogu biti dovoljni za infekciju. Za razliku od hepatitisa A, hepatitis B može preći u hroničnu infekciju i nakon godina dovesti do ciroze jetre ili raka jetre. WHO procjenjuje da je 2024. godine u svijetu živjelo oko 240 miliona ljudi s hroničnim hepatitisom B, a bolest je te godine bila povezana s oko 1,1 milion smrtnih slučajeva. Posebno veliki teret bolesti nosi afrička regija – prema procjenama WHO-a, tamo je 2024. godine živjelo oko 64 miliona ljudi s hroničnim hepatitisom B. WHO navodi i da je afrička regija činila čak 68 posto novih infekcija hepatitisom B u svijetu tokom 2024. godine. Hepatitis B se prenosi krvlju i drugim tjelesnim tečnostima, uključujući seksualni kontakt, nesterilne igle i druge postupke kod kojih postoji kontakt s krvlju. Zbog toga vakcina nije samo pitanje putovanja – ona predstavlja jednu od najvažnijih preventivnih mjera protiv bolesti koja može imati doživotne posljedice. Posebnu pažnju putnici prema Africi moraju posvetiti žutoj groznici. Riječ je o virusnoj bolesti koju prenose zaraženi komarci. WHO navodi da je 27 afričkih zemalja klasifikovano kao područja visokog rizika za izbijanje žute groznice. Procjenjuje se da se u Africi i Amerikama godišnje dogodi između 67.000 i 173.000 teških infekcija i između 31.000 i 82.000 smrtnih slučajeva, pri čemu najveći dio tereta otpada na Afriku. Situacija nije samo historijski problem. WHO je u izvještaju iz 2026. naveo da je tokom 2025. u Africi bilo kontinuirane transmisije žute groznice, uz epidemije u Angoli i Centralnoafričkoj Republici. Od januara do maja 2026. potvrđeni slučajevi zabilježeni su u Burkini Faso, Centralnoafričkoj Republici i Kamerunu, dok su sumnjivi slučajevi istraživani i u Angoli, Obali Slonovače, Gabonu, Gani i Nigeriji. Za razliku od hepatitisa A i B, ovdje vakcinacija može imati i direktan značaj za prelazak granice. WHO navodi da države prema Međunarodnim zdravstvenim propisima mogu zahtijevati dokaz o vakcinaciji protiv žute groznice. Jedna doza WHO-odobrene vakcine daje doživotnu zaštitu i upisuje se u Međunarodnu potvrdu o vakcinaciji ili profilaksi. Za putnika iz BiH tako nastaje neobična situacija. Vakcine protiv bolesti koje su u dijelovima Afrike ozbiljan javnozdravstveni problem postoje i koriste se u susjednoj Hrvatskoj. HZJZ među vakcinama koje se daju putnicima navodi upravo hepatitis A, hepatitis B i žutu groznicu. Istovremeno, prema informacijama ljekara Zavoda za javno zdravstvo KS, vakcina protiv hepatitisa A trenutno nije dostupna u BiH zbog problema s nabavkom i uslovima koji prate proces. To znači da građanin koji želi odgovorno pripremiti svoje putovanje ne može uvijek kompletan proces zdravstvene zaštite završiti u vlastitoj zemlji. Umjesto toga, mora putovati u susjednu državu, pronaći zdravstvenu ustanovu koja obavlja vakcinaciju putnika, platiti vakcinu i uslugu, a zatim se vratiti u BiH. U vremenu kada građani BiH sve više putuju u Afriku – turistički, poslovno, novinarski, humanitarno ili kroz različite volonterske programe – pitanje dostupnosti vakcina više nije samo medicinsko pitanje. Ono postaje i pitanje javnog zdravstva. Jer građaninu koji se sprema u područje u kojem postoji rizik od ozbiljnih zaraznih bolesti nije dovoljno reći da se treba vakcinisati. Mora mu se omogućiti i da tu vakcinu može dobiti.
IZVOR: oslobodjenje.ba