Mediteranski otok postao dom 88 najopasnijih mafijaških šefova i terorista
Sardinija postaje novo uporište za najopasnije zatvorenike
Osamdeset i osam najstrože čuvanih zatvorenika u Italiji prebačeno je na Sardiniju, što je izazvalo oštre reakcije lokalnih vlasti. Među njima su neki od najpoznatijih mafijaša i terorista, a njihov dolazak ponovo je otvorio pitanje sigurnosti i kapaciteta sardinskog zatvorskog sistema. Zatvorenici su tokom vikenda dopremljeni na otok, gdje su nakon slijetanja u vojnu bazu, pod snažnom policijskom pratnjom, prebačeni autobusima sa zatamnjenim staklima u novo krilo zatvora Uta visoke sigurnosti. Svi oni kaznu služe prema režimu 41-bis, jednom od najstrožijih zatvorskih režima u Italiji. Njegov osnovni cilj je spriječiti mafijaške vođe da iz zatvora komuniciraju sa saradnicima i nastave upravljati kriminalnim organizacijama. U Italiji je trenutno 746 zatvorenika obuhvaćeno režimom 41-bis. Nakon posljednjeg premještanja, na Sardiniji ih se nalazi 183, odnosno gotovo četvrtina ukupnog broja. Oštre kritike Guvernerica Sardinije Alesandra Tode (Alessandra Todde) žestoko je kritikovala odluku centralne vlade, tvrdeći da je donesena bez konsultacija s lokalnim vlastima. - Vlada je postupila jednostrano i arogantno, tretirajući Sardiniju kao italijanski Cayenne, rekla je Todde. Time je Sardiniju uporedila s nekadašnjom francuskom kažnjeničkom kolonijom Kajen (Cayenne) u Francuskoj Gvajani, poznatom i kao „Đavolji otok“. Kolonija je zatvorena 1953. godine, a njena priča dodatno je postala poznata zahvaljujući filmu „Papillon“. Protiv dolaska novih zatvorenika u februaru su u Kaljariju protestovale stotine građana. Todde upozorava da sardinskim zatvorima već nedostaje osoblja, dok dodatni broj zatvorenika pod najstrožijim režimom predstavlja novo opterećenje za sistem. Međutim, italijanske vlasti obrazlažu da je premještanje dio šireg plana kojim se zatvorenici osuđeni na doživotne kazne i obuhvaćeni režimom 41-bis trebaju koncentrisati u manjem broju zatvora. Sardinija je, zbog svoje geografske izolovanosti, ocijenjena kao posebno pogodna lokacija. Sardinija ima iskustvo Jedan zatvorski službenik za „The Times“ objasnio je da pojedine zatvorenike nije moguće jednostavno premjestiti na Siciliju, jer mnogi od njih upravo odatle potječu, piše Jutarnji. Zamjenik ministra pravosuđa Alberto Balboni odbacio je kritike guvernerice i optužio je za licemjerje. Podsjetio je da je izgradnju novog krila zatvora Uta odobrila prethodna vlada, čiji je ministar također bio član Pokreta pet zvijezda, stranke kojoj pripada Todde. Balboni je odbacio i tvrdnje da bi se porodice mafijaških zatvorenika mogle masovno preseliti na Sardiniju kako bi bile bliže osuđenicima. Sardinija već ima iskustvo s koncentracijom mafijaških zatvorenika. Tokom 1990-ih, nakon velikog udara na sicilijansku Koza Nostru (Cosa Nostra), brojni mafijaši završili su na otoku Asinara, poznatom kao „italijanski Alcatraz“. Među njima su bili i Rafaele Kutolo (Raffaele Cutolo), jedan od najmoćnijih šefova napuljske Kamore (Camorra), te Salvatore „Toto“ Rina (Salvatore „Toto“ Riina), šef Koza Nostre povezan s brojnim ubistvima. Riina je bio i jedan od nalogodavaca ubistava antimafijaških sudija Đovanija Falkonea (Giovanni Falcone) i Paola Borselina (Paolo Borsellino) 1992. godine. Potpuna izolacija Zatvor na Asinari prestao je s radom 1997. godine, nakon 112 godina postojanja. Tokom njegovog rada zabilježen je samo jedan bijeg. Režim 41-bis podrazumijeva gotovo potpunu izolaciju zatvorenika. Oni 23 sata dnevno provode u ćelijama površine oko devet kvadratnih metara, dok jedan sat mogu provesti izvan ćelije, u malom dvorištu, i to s najviše trojicom drugih zatvorenika. Njihovi razgovori i komunikacija strogo se nadziru, dok su zatvorski službenici upoznati i s kodovima kojima se mafijaški šefovi koriste. Posebna pažnja posvećuje se tome da pripadnici iste kriminalne organizacije ne budu smješteni zajedno. Istovremeno, zatvorski službenici upozoravaju da razdvajanje suprotstavljenih klanova također zahtijeva oprez zbog mogućnosti sukoba. Premještanje 88 zatvorenika tako je ponovo otvorilo pitanje opravdanosti koncentracije najopasnijih osuđenika na Sardiniji, ali i granice između sigurnosnih potreba države i opterećenja koje takva odlu
IZVOR: avaz.ba