Korajlić upozorava: Mnogo je lakše stvarati strah nego nuditi rješenja
Političke kampanje sve se više oslanjaju na populizam, sukobe i strah, dok konkretna obećanja i činjenice ostaju potisnuti
Političkim akterima lakše je mobilizirati birače izazivanjem straha, sukobima i pričom o izmišljenim neprijateljima nego konkretnim programima i rješenjima, upozorava Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH. Uoči izbora, kako ističe, politička buka sve više potiskuje pitanja šta su stranke obećale i šta su zaista uradile. Predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini sve češće se pretvaraju u nadmetanje u proizvodnji straha, sukoba i kontroverzi, dok konkretni programi i obećanja političkih stranaka ostaju u drugom planu. Umjesto odgovora na pitanje šta će uraditi nakon izbora, politički akteri često pažnju birača nastoje privući temama koje izazivaju snažne emocije. Na to upozorava izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH, organizacije koja uoči Općih izbora 2026. prati predizborne aktivnosti političkih stranaka i funkcionera, uključujući zloupotrebu javnih resursa, preuranjenu kampanju i druge oblike kršenja izbornog zakonodavstva. TI BiH je u dosadašnjem monitoringu evidentirao brojne nepravilnosti i nadležnim institucijama podnio prijave zbog kršenja izbornih pravila. Za Oslobođenje.ba govorila je Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala BiH, koja je istakla sve izraženiji populizam, proizvodnju straha i potiskivanje konkretnih političkih programa u predizbornim kampanjama. Monitoring koji provodi Transparency International BiH obuhvata moguće zloupotrebe javnih funkcija, institucija i javnih sredstava u predizborne svrhe, ali i troškove kampanja političkih stranaka. Ti podaci potom se porede s finansijskim izvještajima stranaka kako bi se utvrdilo koliko su prijavljeni troškovi u skladu sa stvarnim obimom kampanje. - Gledamo na koji način se zloupotrebljavaju javne funkcije, institucije, javna sredstva u svrhu izborne kampanje, na koji način se troši javni novac pred izbore, a i s druge strane samu izbornu kampanju političkih stranaka, odnosno troškove izborne kampanje koje kasnije poredimo sa finansijskim izvještajima, kaže Korajlić. Posebno se prate predizborni skupovi, reklame i drugi oblici političke komunikacije, naročito kada postoji mogućnost kršenja izbornih pravila, širenja govora mržnje ili pozivanja na nasilje. Međutim, problem nije samo u onome što političke stranke rade tokom kampanje. Jedno od važnijih pitanja jeste i ono što ostaje iza prethodnih izbora. Korajlić ukazuje na gotovo potpuno odsustvo političke odgovornosti za neispunjena obećanja, uključujući obećanja koja se odnose na borbu protiv korupcije i vladavinu prava. - Već godinama vidimo da apsolutno nema nikakve odgovornosti niti za garancije koje političke stranke daju ili obećanja koje daju pred izbore, rekla je ona. Jedan od problema predizborne komunikacije, prema njenoj ocjeni, jeste kratko pamćenje birača. Događaji koji se pojave neposredno pred izbore često potisnu ono što su političari obećavali četiri godine ranije. - Računa se zapravo na to da smo vrlo kratkog pamćenja, gdje se zapravo zaborave ogromne korupcijske afere koje su došle prije nekoliko dana, a da se ne bi zaboravilo na obećanja koja su data prije četiri godine i da birači mogu da procijene ko je zaista ispunio koje obećanje“, navodi Korajlić. U takvoj atmosferi političkim akterima postaje jednostavnije proizvoditi nove teme i sukobe nego biračima ponuditi konkretne odgovore. - Mnogo je lakše pričati o međusobnim sukobima, stvarati strah, podsjećati na strah među građanima, pričati o nekakvim izmišljenim neprijateljima, i tako stvarati šum i konfuziju među građanima da bi se jednostavno zaboravile one konkretne stvari o kojima bismo trebali razgovarati, a to je šta će ta osoba ili ta stranka, ukoliko dođe na vlast, uraditi, kazala je ona. Upravo taj šum postaje jedan od ključnih elemenata predizborne komunikacije. Što je više konflikta, kontroverzi i emocionalnih poruka, manje prostora ostaje za pitanja o konkretnim politikama, rezultatima i odgovornosti. Korajlić smatra da se političke kampanje sve manje zasnivaju na programima koji proizlaze iz ozbiljnih analiza, istraživanja i činjenica. - Niko više ne nudi neke konkretne programe, posebno ne nešto što je zasnovano na nekim ozbiljnim analizama, istraživanjima i činjenicama, već sve liči jedno na drugo, kaže ona. Društvene mreže dodatno su promijenile način na koji političari komuniciraju s biračima. Umjesto predstavljanja politika, pažnja se često usmjerava na lični imidž kandidata i sadržaj koji će izazvati što veći broj reakcija. - Sve se svodi na čisti populizam, na to ko će se bolje i ljepše predstaviti na društvenim mrežama. Problem dodatno usložnjavaju dezinformacije. Pojavom novih tehnologija i alata umjetne inteligencije građanima je sve teže razlikovati autentičan sadržaj od onoga koji je vještački kreiran. - Sa pojavom novih AI modela i svega ostalog, to je sadržaj koji se plasira, vrlo je teško biračima razlučiti šta je stvarni sadržaj, a šta je nešto što je kreirano vještačkom inteligencijom, rekla je Korajlić. Jedan od najefikasnijih načina mobilizacije biračkog tijela, smatra Korajlić, jeste upravo proizvodnja straha. Osjetljive teme, ratna prošlost, političke krize, sukobi i osjećaj ugroženosti često postaju dio predizborne komunikacije. Cilj je probuditi emociju koja će birača pokrenuti prije nego što uopće razmotri konkretan program. Prema njenim riječima, politički akteri znaju da je birače mnogo jednostavnije mobilizirati na strahu, ljutnji ili osjećaju ugroženosti nego na racionalnoj raspravi o javnim politikama. Takva politika ne mora se nužno zasnivati na stvarnom događaju. Strah se, upozorava Korajlić, može proizvoditi i kroz konstruisane krize i afere. - Vidimo i mnoge druge, šta god da se desi, pa čak i na osnovu izmišljenih, ali produkovanih, vještački proizvedenih nekih kriza, afera i slično, gdje vi vidite konstantno izazivanje straha, kaže naša sagovornica. Posljedica je društvo koje ostaje zarobljeno u podjelama, dok pitanja o rješenjima i odgovornosti političkih aktera padaju u drugi plan. Građanima je zato, smatra Korajlić, potrebno omogućiti što više provjerenih informacija. To uključuje praćenje rada političkih stranaka i institucija, provjeru predizbornih obećanja i uvid u način na koji se troši javni novac. Jedan od primjera je platforma "Odgovornost", koju realizuju Transparency International BiH, BIRN i "Zašto ne?", a koja prati rad institucija, političkih stranaka i javnih funkcionera. - Postoje organizacije koje pokušavaju da ponude, ali kroz konkretne podatke i primjere informišu birače pred izbore, kaže Korajlić. Ipak, činjenice same po sebi ne garantuju da će doći do birača. Problem je što sadržaj koji zahtijeva pažnju i razumijevanje često teško može konkurisati provokativnoj izjavi ili političkom skandalu. - Činjenice gube bitku u odnosu na populizam i u odnosu na silnu količinu druge vrste sadržaja koja se plasira, naglašava Korajlić. Ona upozorava da mnogo veću pažnju javnosti često privuku prijetnje, kontroverzne izjave i političke provokacije nego pokušaji da se građanima objasni određeni problem: - Mnogo veću pažnju i na društvenim mrežama i u medijima izaziva nečija zapaljiva izjava, nečija prijetnja, nečija nebuloza, čak da tako kažem, lupanje, bez ikakvog osnova, nego kada iznesete konkretne činjenice i pokušate objasniti o čemu se zaista radi. Korajlić ne smatra da politička kampanja treba biti lišena kritike. Sučeljavanje različitih stavova sastavni je dio demokratskog procesa, ali problem nastaje kada napadi postanu gotovo jedini sadržaj kampanje. Posebno problematičnim smatra napade na privatni život političkih protivnika i teme koje nisu povezane s njihovim radom i kompetencijama. Ključno pitanje, prema njenoj ocjeni, jeste šta politički akter nudi nakon kritike. - Sa druge strane se sve završi na toj kritici i na pljuvanju bez ikakvog nuđenja, pokazivanja po čemu se ta druga osoba razlikuje u odnosu na onoga koga kritikuje ili šta bi drugačije uradila i šta konkretno nudi da uradi. Kao jedan od primjera populizma Korajlić navodi jednokratne isplate i projekte koji se intenziviraju neposredno pred izbore: - Mjere koje se provode su čisti populizam. Davanje po 150 maraka studentima, učenicima, prvačićima, nebitno kome god, to je čisti populizam. Problem takvih mjera, prema njenom mišljenju, jeste što mogu donijeti kratkoročnu korist i političku pažnju, ali ne predstavljaju dugoročno rješenje problema. Sličan obrazac vidi i u infrastrukturi. Projekti koji se otvaraju ili predstavljaju neposredno pred izbore mogu postati dio političkog marketinga, posebno kada se isti projekti javnosti predstavljaju više puta. Umjesto takvih poteza, fokus bi, smatra Korajlić, trebao biti na dugoročnim politikama i ulaganju u obrazovanje, institucije i kvalitet javnih usluga. Za Korajlić kvalitetna kampanja prije svega podrazumijeva ravnopravne uslove za sve političke aktere, transparentno finansiranje, odgovornu komunikaciju i konkretne programe. To znači da stranke i kandidati moraju građanima ponuditi više od kritike protivnika i atraktivnih poruka na društvenim mrežama da se odgovara za ono što se izgovori, da se iznose tačne informacije, da se ne prelazi granica ukusa u smislu ophođenja prema političkim protivnicima i, na kraju krajeva, da se ponudi jedan konkretan program. Takav program, naglašava, ne bi trebao nastajati nekoliko sedmica pred izbore. On bi morao biti rezultat dugotrajnog procesa, istraživanja potreba građana i saradnje sa stručnjacima. - Program koji je produkt nekog dužeg procesa kreiranja, ispitivanja potreba građana, analize stanja, činjenica, saradnje sa ekspertima u datim oblastima i predlaganja konkretnih javnih politika da bi se riješili problemi građana. Upravo bi takav pristup, smatra Korajlić, trebao biti osnova političke kampanje. Umjesto proizvodnje straha, političkih sukoba i populističkih poteza, biračima bi trebalo ponuditi provjerljive informacije, odgovornost za ranija obećanja i jasan odgovor na pitanje koje bi trebalo biti u središtu svake kampanje
IZVOR: oslobodjenje.ba