Djed liderice AfD-a bio je nacistički sudija kojeg je lično imenovao Hitler

Djed liderice AfD-a bio je nacistički sudija kojeg je lično imenovao Hitler

Istraga njemačkog Welt am Sonntag otkriva da je djed liderice krajnje desne AfD bio istaknuti vojni sudija nacističkog režima koji je učestvovao u presudama protiv protivnika Trećeg Reicha. Weidel tvrdi da za njegovu prošlost nije znala.

Alice Weidel često govori o prošlosti Njemačke, ali mnogo manje o prošlosti vlastite porodice. Kao kopredsjednica krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), Weidel poziva svoju zemlju da se okrene budućnosti i prestane, kako njena stranka tvrdi, s "kultom srama" zbog zločina počinjenih u nacističko doba. Ipak, uprkos njenim pozivima da Njemačka gleda naprijed, dio historije njene porodice decenijama je ostao u sjeni, piše Politico. Istraga njemačkog lista Welt am Sonntag, zasnovana na obimnoj dokumentaciji iz njemačkih i poljskih arhiva, otkriva da je Weidelin djed Hans Weidel bio istaknuti nacistički sudija kojeg je direktno imenovao Adolf Hitler. U toj ulozi bio je odgovoran za presude protiv protivnika Trećeg Reicha. Porodična prošlost sama po sebi nije neobična u zemlji u kojoj je nacističko naslijeđe dotaklo gotovo svaku porodicu. Međutim, otkrića o Hansu Weidelu imaju posebnu težinu zbog stavova AfD-a prema suočavanju Njemačke s vlastitom nacističkom prošlošću i nastojanjima zemlje da se iskupi za zločine prethodnih generacija. Godine 2018. kopredsjednik AfD-a Alexander Gauland šokirao je javnost kada je period nacizma opisao kao "ptičje govno" u hiljadugodišnjoj historiji Njemačke. Godinu ranije, Björn Höcke, jedan od najradikalnijih članova stranke, spomenik holokaustu u Berlinu nazvao je "spomenikom srama" i pozvao na potpuno preispitivanje njemačkog odnosa prema kulturi sjećanja. Uprkos otvoreno radikalnim stavovima i upozorenjima nadležnih institucija da je riječ o ekstremističkoj organizaciji, AfD je posljednjih godina bilježio snažan rast podrške. Nije da Weidel u potpunosti izbjegava govoriti o porodičnoj prošlosti. Ona je ranije pričala o tome kako je njena porodica protjerana iz područja nekadašnje Šlezije, danas dijela Poljske. Međutim, o ulozi svog djeda u nacističkom režimu nije javno govorila. Preko glasnogovornika, Weidel je poručila da nije znala za nacističku prošlost svog djeda. - Zbog porodičnih nesuglasica nije bilo kontakta s djedom, koji je preminuo 1985. godine, niti je on bio tema razgovora u porodici, navedeno je u odgovoru. Weidel je imala šest godina kada je njen djed Hans preminuo. Njena baka, koja je također bila članica Nacističke partije, umrla je dvije godine kasnije. Hans Weidel imao je gotovo 40 godina kada je u julu 1941. postao vojni sudija u komandnom uredu u Varšavi. Time se pridružio grupi od oko 3.000 sudija Wehrmachta koji su učestvovali u provođenju Hitlerove vojne vlasti. Njegovi nadređeni hvalili su ga zbog toga što je, kako se navodi u dokumentima, svoj posao obavljao "s velikim interesovanjem i razumijevanjem". Za vrijeme Hitlerove vladavine, vojni sudovi izrekli su oko 50.000 smrtnih presuda, od kojih je više od 20.000 izvršeno, prema istraživanju historičarke Claudije Bade. Ona je zaključila da je taj broj bio znatno veći nego u civilnim nacističkim sudovima. Tri godine nakon što je postao vojni sudija, Hans Weidel imenovan je glavnim štabnim sudijom. Njegovo imenovanje prošlo je kroz Hitlerov štab, što potvrđuje službeni dokument od 12. oktobra 1944. godine. Na njemu stoji: "Der Führer, potpis Adolf Hitler". Prije nego što je napravio veliki uspon u nacističkom sistemu, Hans Weidel studirao je pravo u Minhenu i Breslauu. Član Nacističke partije postao je još 1932. godine, prije Hitlerovog dolaska na vlast, a od 1933. služio je u Waffen-SS-u kao pravni savjetnik. U jednom dokumentu koji se čuva u njemačkim arhivima sam je napisao: - Čak i prije izbora u septembru 1930. glasao sam za nacionalsocijaliste i aktivno učestvovao u izbornoj propagandi pokreta. Hans Weidel kasnije je istražiteljima tvrdio da nije znao za nacistički progon Jevreja. Govorio je da je živio u malom gradu i da tamo "nije čuo ništa osim onoga što je bilo u novinama ili na radiju". - Moram, međutim, naglasiti da nikada nisam čuo ništa o zločinima SS-a, naveo je. Nakon poraza Njemačke i njene podjele na četiri okupacijske zone, savezničke sile pokrenule su proces denacifikacije zemlje. Pristalicama nacističke diktature trebalo je onemogućiti da zauzimaju važne položaje u novoj državi. U tu svrhu okupacijske vlasti formirale su posebne tribunale. Hans Weidel, koji se nakon rata s porodicom preselio u Istočnu Vestfaliju, našao se pod istragom u tri navrata zbog svoje uloge tokom nacističke diktature. U novembru 1948. godine tribunal u Bielefeldu, u britanskoj okupacijskoj zoni, pokrenuo je postupak protiv njega zbog "članstva u kriminalnoj organizaciji". Međutim, slučaj je zatvoren već mjesec kasnije, uz obrazloženje tužilaštva da nema dovoljno dokaza, pokazuje dokumentacija iz njemačkog saveznog arhiva. Odluka nije predstavljala formalno oslobađanje od odgovornosti, ali ga je poštedjela gubitka prava na bavljenje advokaturom. Hans Weidel potom je otvorio advokatsku kancelariju u Güterslohu, gradu na zapadu Njemačke. Aktivirao se i u udruženju prognanih osoba te je tražio naknadu za imovinu koju je izgubio u Gornjoj Šleziji. Dvije decenije kasnije njegova nacistička prošlost ponovo je privukla pažnju istražitelja. Krajem 1970-ih policija u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji i Hamburgu obnovila je istrage o njegovoj ratnoj ulozi. Zahtjevi za dokumentaciju upućeni su tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, koja je bila pod komunističkom vlašću. Međutim, ni ti pokušaji procesuiranja nisu uspjeli. U Saveznoj Republici Njemačkoj nijedan vojni sudija nije izveden pred lice pravde zbog izricanja proizvoljnih smrtnih presuda. Otkrića vjerovatno neće ugroziti podršku koju Alice Weidel uživa među biračima AfD-a. Ipak, u trenutku kada se ta stranka pokušava osloboditi optužbi za simpatiziranje nacističke ideologije, način na koji će Weidel odgovoriti na činjenice o ulozi svog djeda u nacističkom režimu mogao bi utjecati na to kako birači posmatraju odnos AfD-a prema vlastitoj prošlosti. Posebno zbog toga što upravo stranka koju predvodi godinama insistira na tome da Njemačka prestane živjeti u sjeni nacističkih zločina.