Razija i Suljo u Njemačku došli s dva kofera, sada proslavili dijamantsku svadbu
Ona pokazuje na svoj stan i fotografije dvije kuće u Tuzli u Bosni i Hercegovini - po jednu za svakog sina
Već 60 godina Razija i Suljo Trokić su u braku, od čega 53 godine žive u Dorfenu. - Čestitam na impresivnom bračnom jubileju, rekao je zamjenik okružnog načelnika Georg Els. - Hvala Njemačkoj, kaže slavljenica (80) i dodaje: . Došli smo tada sa dva kofera, a pogledajte šta sada imamo. Ona pokazuje na svoj stan i fotografije dvije kuće u Tuzli u Bosni i Hercegovini - po jednu za svakog sina. - Njih dvoje su čitav život samo radili, kaže njihova snaha Amra Trokić, koja sa porodicom živi u Obertaufkirhenu. Istina, sinovi Asmir (56) i Hasim (52) su odrasli kod bake i deke u Bosni i Hercegovini. - To mi je bilo teško, priznaje 80-godišnja Razija i pita se: - Ali šta smo mogli da uradimo?. - U našoj domovini posla skoro da nas nije bilo, dodaje njen muž Suljo. Suljo Trokić je počeo u pilani Erber. Preko firmi Attenberger i Grundner u Steinkirchenu, na kraju je poslije zaposlenja u ciglani Meindl otišao u penziju. Njegova žena je također 24 godine radila u Meindlu, a dodatno 31 godinu u seoskom gostionici Hinterberg. O tome svjedoči umjetnički aranžiran bife koji je pripremila za goste povodom jubileja. Njih dvoje nisu morali da se upoznaju - bili su komšije. Kada je Razija došla godine za udaju, jedan rođak ju je odveo kod Suljine porodice. - Kod nas je to nekada bilo tako - ako si predugo čekala, niko te više nije htio, jer su muškarci mislili da nešto nije u redu, objašnjava Razija. Kaže otvoreno da nije bila baš zaljubljena. - Zapravo šteta, dodaje njen muž uz osmjeh. Ipak, brak traje već 60 godina. - Zahvaljujem svom mužu na tome, kaže Razija Trokić samokritično i dodaje: - Cijeli život sam ga gnjavila". Njen muž se smješka: - To kod mene na jedno uvo uđe, na drugo izađe, kaže on i zatim postaje ozbiljan: - Bolju ženu ne bih mogao ni da dobijem. - Takvu vrijednicu nigdje ne možeš da nađeš". Zaista, život im je bio obilježen radom. Dva puta godišnje putovali su u domovinu kod djece. Suljo je ponekad išao i dodatno za Božić. - Ja sam ostajala ovde. U Hinterbergu smo imali velike božićne proslave, nisam mogla tek tako da odem, objašnjava njegova žena. Sa 16 godina mlađi sin je došao u Njemačku, dok je stariji mogao da ostane samo nekoliko godina kao izbjeglica, pa je morao nazad. - Tada se to vrlo strogo primjenjivalo, kaže i zamjenica gradonačelnika Michaela Meister, koja je paru čestitala u ime grada Dorfena. Porodica danas broji četiri unuka i jedno praunuče. Unuk Benjamin je godinama igrao fudbal u TSV Dorfen. Njegov djed je bio najveći navijač. - On je bio najbolji, kaže ponosno. Danas 31-godišnjak više nije u klubu, ali deda jeste: - Ja sam na svakom treningu i svakoj utakmici. Dvoje supružnika uživaju u penziji. - Nama je dobro, kaže slavljenica, koja se prije svega brine o domaćinstvu, ali voli i šetnje, prenose Nezavisne.
IZVOR: oslobodjenje.ba