Hrvatski građevinar upozorava: „Proces korozije je nezaustavljiv“
Splitski građevinar Predrag Bilbija smatra da su oštećenja zaštitnog sloja pilona Pelješkog mosta znatno ozbiljnija nego što se trenutno prikazuju
Nakon što je slovenski inženjer Marijan Pipenbaher, projektant Pelješkog mosta, gostovao na N1 televiziji i govorio o oštećenjima na mostu, na njegove ocjene reagovao je ugledni splitski građevinar Predrag Bilbija. Pipenbaher je tom prilikom rekao da je moguće da su tokom gradnje napravljeni određeni propusti, ali i da „građevinarstvo nije apoteka“. Bilbija za Slobodnu Dalmaciju tvrdi da je problem znatno ozbiljniji nego što se trenutno prikazuje. „Izjave g. Pipenbahera, sažeto, minimiziraju problem oštećenja zaštitnog sloja pilona i sugeriraju postupak sanacije po onoj narodnoj: 'Drži vodu dok majstori odu'“, smatra Bilbija. Prema njegovom mišljenju, stručni ljudi Hrvatskih cesta trebali su javno reagovati na predloženi koncept sanacije. Bilbija smatra da je taj koncept više kompromis učesnika u gradnji nego ozbiljno tehničko rješenje kojim bi se most vratio u projektovano stanje. Bilbija je naglasio da ne želi dovoditi u pitanje stručnost i reputaciju Marijana Pipenbahera, kojeg opisuje kao priznatog i cijenjenog projektanta mostova. Ipak, iznenađen je, kako navodi, načinom na koji se u javnosti objašnjavaju pojave pukotina i korozije na zaštitnom sloju betona pilona Pelješkog mosta. Prema njegovoj ocjeni, činjenica da je zaštitni sloj na pilonima za samo tri godine ozbiljno oštećen predstavlja problem koji zahtijeva detaljnu analizu. Bilbija smatra i da bi konstruktivna armatura mogla biti zahvaćena korozijom, što bi, prema njegovom mišljenju, predstavljalo ozbiljan propust u različitim fazama projekta i izgradnje. U tom kontekstu proziva sve učesnike u procesu – od projektanta i revidenta projekta, preko nadzornog inženjera, do izvođača radova. Istovremeno, kritikuje objašnjenja prema kojima su za nastala oštećenja mogli biti odgovorni vremenski uslovi, ljetne temperature, vjetar ili neadekvatna zaštita svježeg betona. Posebno problematičnom Bilbija smatra tvrdnju da su pukotine uglavnom mikro pukotine koje ne predstavljaju ozbiljan problem. Pipenbaher je ranije naveo da je oko 80 posto pukotina širine do tri milimetra, dok je preostalih 20 posto dublje i šire te zahtijeva sanaciju. Bilbija takvu procjenu smatra nedovoljnom. „To je vrlo progresivan napad korozije i nije zahvaćen samo zaštitni sloj i armatura, već je kontaminiran i beton iza konstruktivne armature. Proces je nezaustavljiv i progresivan“, upozorio je splitski građevinar. Prema njegovom mišljenju, nije dovoljno samo ukloniti oštećeni sloj betona i nanijeti novi. Smatra da bi trebalo sanirati korodiranu armaturu, ali i ukloniti i neutralizirati kontaminirani beton koji se nalazi iza nje. Bilbija upozorava i na pitanje debljine zaštitnog sloja. Navodi da bi za armiranobetonsku konstrukciju izloženu morskoj soli, uz projektovani vijek trajanja od 100 godina, trebalo osigurati odgovarajuću debljinu zaštitnog sloja. Zbog toga smatra da bi sanacija mogla biti znatno složenija od same zamjene oštećenog površinskog sloja. Iskusni građevinar kao primjer navodi vlastiti rad na sanacijama i rehabilitacijama betonskih konstrukcija u različitim dijelovima svijeta, uključujući mostove i lučke objekte izložene veoma agresivnim uslovima. Na osnovu tog iskustva smatra da stanje Pelješkog mosta ne bi trebalo opisivati kao „uobičajeno“. „Ne možete tvrditi da je stanje 'uobičajeno', jer nije uobičajena pojava za kapitalni objekt kojem je projektovani vijek 100 godina da već u trećoj godini ima ovaj tehnički i finansijski problem“, ističe Bilbija. Posebno je upozorio da bi sanaciji trebalo pristupiti tek nakon detaljnog pregleda, dijagnostike, uzorkovanja i laboratorijskih analiza. Tek nakon takvih nalaza, smatra, može se odrediti odgovarajuća metoda sanacije. „Ne zatvarajte površinsku ranu ako niste sanirali dubinsku infekciju“, poručio je Bilbija, povlačeći paralelu sa stanjem Pelješkog mosta. Na kraju je odgovorio i na raniju Pipenbaherovu izjavu da „građevinarstvo nije apoteka“. Bilbija navodi da i u građevinarstvu, posebno kod sanacije i rehabilitacije degradiranih betonskih konstrukcija, postoje jasno definisani postupci – od pregleda i dijagnostike, preko uzorkovanja i laboratorijskih analiza, do izbora odgovarajuće metode sanacije. Njegov zaključak je da se problem oštećenja Pelješkog mosta ne bi trebao rješavati samo površinskim zahvatima, već nakon detaljnog utvrđivanja uzroka i obima oštećenja.
IZVOR: oslobodjenje.ba