Kako će se okončati sukob SAD-a i Irana? Stručnjaci izdvajaju tri scenarija
Dok SAD pojačava vojne udare i ekonomsku blokadu, Iran odbija popustiti, a troje stručnjaka procjenjuje postoji li izlaz iz sukoba koji ulazi u sedmi mjesec
Izgledi za skoro postizanje sporazuma kojim bi bio okončan sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovo djeluju slabo, dok zaraćene strane razmjenjuju udare i beskompromisne poruke. Napadi su uslijedili nekoliko dana nakon što su SAD objavile da ulaze u novu fazu - sveobuhvatnu ekonomsku blokadu Irana i zemalja koje s njim trguju. Cilj SAD-a bio je primorati Iran na pregovore i zaustaviti njegove napade na brodove u Hormuškom moreuzu. Ova ključna trgovačka pomorska ruta praktično je zatvorena otkako su SAD i Izrael u februaru započeli sukob. Memorandum o razumijevanju, koji su dvije strane potpisale u junu i koji je trebao dovesti do trajnog prekida vatre i sporazuma u roku od 60 dana, istekao je. Dok sukob ulazi u sedmi mjesec, BBC je pitao troje stručnjaka kako bi se situacija mogla dalje razvijati. Jason Campbell, viši saradnik Instituta za Bliski istok u Washingtonu Problem je u tome što još uvijek ne znamo sa sigurnošću koji su strateški ciljevi SAD-a u Iranu. Bijela kuća uporno preispituje šta je, s političkog stanovišta, spremna prihvatiti. Pretpostavljalo se da će vojna komponenta biti dovoljna za brzu pobjedu, ali ona nije donijela željeni rezultat. Ono što sada vidimo jeste da SAD pokušava koristiti različite instrumente - i vojne i ekonomske. U ovom trenutku čini se da je administracija zadovoljna određenim oblikom zastoja. Mislim da joj odgovara održavanje blokade, kao i povremeni napadi na iranske kapacitete kojima Teheran može ometati plovidbu kroz moreuz. Zvaničnici iz SAD-a nadaju se da će nove sankcije biti dovoljne da primoraju iranski režim na povratak za pregovarački sto, ali iz slabije pozicije. Čini se da su snage SAD-a posljednjih dana uspjele omogućiti prolazak dovoljnog broja brodova kroz Hormuški moreuz kako bi spriječile nagli skok cijena nafte ili slom svjetske ekonomije. Međutim, to nisu bili ciljevi SAD-a kada je rat započeo. Moj je utisak da će Iran za postizanje rješenja vjerovatno tražiti visoku cijenu, koja će Trumpovoj administraciji najvjerovatnije ostati politički neprihvatljiva. Dr. Aniseh Bassiri Tabrizi, pridružena saradnica Programa za Bliski istok i sjevernu Afriku instituta Chatham House u Londonu Ne mislim da najnoviji udari zaista mijenjaju iranske procjene o ratu. Smatram da se Teheran priprema za pojačan pritisak na svoju ekonomiju, kao i za nastavak povremenih napada kakve smo gledali tokom proteklih nekoliko mjeseci. Namjera Irana bit će da na njih odgovara razmjerno kako sukob ne bi prerastao u rat većih razmjera. Kada je riječ o ekonomiji, jasno je da će ovo vjerovatno nanijeti štetu iranskoj privredi, koja je već pogođena ratom, a i ranije se suočavala sa strukturnim problemima, što smo mogli vidjeti i tokom demonstracija održanih u Iranu u decembru i januaru. Ipak, nemam osjećaj da iranska strana vjeruje kako će ekonomski pritisak u skorije vrijeme promijeniti njene procjene, uključujući i stav prema mogućim pregovorima. To ne znači da Iran ne traži izlaz iz sukoba, ali čini se da čeka da se SAD vrati Memorandumu o razumijevanju ili barem ponudi neku vrstu ustupka. Teheran ne želi pokleknuti pred pritiskom SAD-a niti mijenjati vlastiti pristup zbog sankcija ili dodatnih napada. Nicholas Hopton, istaknuti saradnik za međunarodnu sigurnost londonskog Kraljevskog instituta ujedinjenih službi i bivši britanski ambasador u Iranu Najnovije intenziviranje vojnih aktivnosti neće dovesti do kapitulacije Irana - riječ je samo o najnovijem preokretu. Ni ekonomski pritisak vjerovatno neće djelovati jer Kina, Rusija i brojne druge zemlje koje trguju s Iranom neće podržati jednostrane sankcije SAD-a. Iran može nastaviti ometati plovidbu Hormuškim moreuzom - drži prst na žili kucavici svjetske ekonomije. Kakva je izlazna strategija Bijele kuće? SAD ju je zapravo već pronašao. Ako bi Trump uspio uložiti kontinuirane napore u pregovore o sporazumu predviđenom Memorandumom iz juna, to bi predstavljalo izlaz iz sukoba. Takav sporazum ne samo da bi bi SAD-u donio svojevrsnu pobjedu, jer bi oslabio tvrdolinijaše u Islamskoj Republici, nego bi i sve uvjerio da Iran neće doći do nuklearnog oružja. Memorandum sadrži ključno rješenje - ukidanje svih američkih sankcija Iranu. Ukidanje tih sankcija s vremenom bi oslabilo moćnu Iransku revolucionarnu gardu (IRGC). Ekonomsko povezivanje Irana s ostatkom svijeta na nov način postepeno bi podstaklo radikalne političke i društvene promjene. Rezultat bi bio islamski režim, ali sasvim drugačije prirode. Naravno, to ne bi bilo jednostavno ostvariti zbog duboke ukorijenjenosti IRGC-a u iranskoj ekonomiji. Ipak, trebalo bi uspjeti ako mu se pruži dovoljno vremena te ako SAD i njegovi partneri pokažu strateško strpljenje, kojeg u ovom trenutku, nažalost, nedostaje. Za sada mislim da ćemo nastaviti svjedočiti haotičnoj i neriješenoj situaciji koja je loša za sve.
IZVOR: oslobodjenje.ba